Čakovčanec s adresom u Žiškovcu, glumac, plesač, folkloraš, pjevač i voditelj tek su neke od imenica kojima možemo opisati svestranog folklornog i dramskog zanesenjaka, tridesetsedmogodišnjeg Franju Sedlara
Bilo da se radi o folklornom nastupu ili onom na kazališnim
daskama, Franjo svaku svoju ulogu shvaća
ozbiljno te ju odrađuje na najvišem nivou.
– Folklor je ušao u moj život prije nekih 25 godina. Tata me
poslao u Vesele Međimurce i bio sam tada malo izgubljen. Srećom,
uz mene je stigla i ekipa mojih godišnjaka pa je bilo lakše.
Okolina nije bila baš poduprirajuća, no ustrajao sam i danas se
ne kajem zbog tog koraka. Folklor nije samo ples, njegovanje naše
baštine, što je jedan od najvažnijih elemenata djelovanja u
KUD-u, već i bezbrojna prijateljstva, ljubavi i druženja koja se
rode, ispričao nam je Franjo koji je plesni voditelj u KUD-u
Veseli Međimurci, plesač u KUD-u Vratišinec i Mihovljan, a član
je i dramskih sekcija KUD-a Nedelišće, Žiškovec.
Život na kazališnim daskama
Franjin kazališni put također je započeo u osnovnoj školi, no
profilirao se nešto kasnije u srednjoj školi kada je započeo i s
radom na filmu, serijama.
– Glumio sam u raznim mjuziklima, bio sam statist u seriji Ponos
Ratkajevih i Zauvijek susjedi, glumio sam u spotovima, reklamama.
S devetnaest godina sam na poziv američkog redatelja
Richarda Monteza glumio u nekoliko njegovih
mjuzikala koji su se igrali diljem Hrvatske, a dobio sam i ponudu
od njega za studij glume u Južnoj Koreji, no na taj put se nisam
odvažio, kaže Franjo.
Prije sedam godina je na poziv Dejana Buvača
prihvatio ulogu u prikazu koji je izvodio KUD Nedelišće i od tada
je njihov stalan član glumačke družine, priča.
Uloge u povijesnom prikazu Goričanska Republika, koji smo ponovo
mogli vidjeti u Goričanu proteklog tjedna, te mjuziklu koji je
Međimurje oborio s nogu, Zlatni cinkuš posebne su mu baš zbog
reakcija publike, a upornost je i nagrađena priznanjem za
najboljeg glumca na KAM-u u dva navrata kao i na državnom
natjecanju s predstavom Za domovinu. Nastupa redovito i na Smotri
narodnih običaja u Kotoribi.
– Onu prvu istinsku reakciju publike nitko ne može zanemariti, a
nama je najveća plaća za sav rad, trud i utrošeno slobodno
vrijeme. Velika većina tog rada je volonterska, motivirana
ljubavlju prema kazališnim i plesnim daskama, a kada vam je u sve
to uključena i obitelj, sreći nema kraja.
Obitelj na okupu
Na kazališnim se daskama često sreće i sa svojom životnom
partnericom, također folklorašicom i glumicom
Martinom, a proteklog je vikenda pozornicu
dijelio u Kotoribi i s kćerkom Mirtom.
– Izuzetno sam ponosan na naš folklorni i dramski rad jer je on i
spojio Martinu i mene. Naša Mirta čest je gost na barem dvije
probe tjedno u KUD-ovima u kojima djelujemo i sama je članica
malog folklora, a u Kotoribi je glumila po prvi put s tatom,
ponosno je s nama podijelio Franjo koji sa svojom obitelji na
daskama koje život znače provodi trećinu, ako ne i više, godine
brojeći stotinjak nastupa godišnje dok broj proba, bilo plesnih,
pjevačkih ili glumačkih više ni ne broje.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3578