Budući da učestalo surađujemo s industrijom, te imamo i nastavnike koji nam dolaze upravo iz industrije, naši studenti su, ni ne znajući, svaki dan studiranja ujedno i na razgovoru za budući posao, napominje pročelnik Odjela za prehrambenu tehnologiju izv. prof. dr. sc. Bojan Šarkanj
Studij prehrambene tehnologije na Sveučilištu Sjever uveden je
2018./2019. akademske godine od kada je i sam zaposlenik
Sveučilišta.
“Dobio sam priliku koja mi se činila izazovnom i u mjesec dana
sam cijelu obitelj preselio iz Osijeka, gdje sam ostao raditi
nakon studija, i nisam nikada požalio”, ističe pročelnik
Šarkanj s kojim smo popričali o studiju
prehrambene tehnologije, kako je koncipiran sam studij, koje su
posebnosti, a na samom početku objasnio nam je što studenti
prehrambene tehnologije na studiju mogu naučiti.
Cilj nam je studente osposobiti da mogu samostalno odraditi sve
što je potrebno kako bi stavili neku hranu na tržište. Primarnu
proizvodnju hrane rade agronomi, a dalje preuzimaju prehrambeni
tehnolozi.
Od skladištenja namjernica, prerade, dobivanja poluproizvoda i
finalnih proizvoda koji idu na tržište, pregledavanja zahtjeva
jesu li sve namirnice koje dolaze na tržište zdravstveno
ispravne, prihvatljive potrošačima, jesu li nutritivno
kvalitetne, sve su to dijelovi koje prehrambeni tehnolozi uče na
našem studiju. Također, obuhvaćamo i dio ekonomskih kolegija, od
marketinga, organizacije proizvodnje, osnove ekonomije i
računovodstva kako bi sami mogli voditi svoje malo poduzeće ili
obiteljsko gospodarstvo, piše Unin.
Nije slučajno što je studij prehrambene tehnologije
otvoren upravo u Koprivnici.
Sinonimi koji su vezani za Koprivnicu su Podravka, Belupo,
Carlsberg, uglavnom prehrambena industrija, a osim Koprivnice, na
Sjeveru hrvatske je i najrazvijenija prehrambena industrija.
Uvijek su ljudi iz ovih krajeva odlazili studirati prehrambenu
tehnologiju na udaljenija mjesta, a ustvari nema potrebe da tako
daleko putuju. Izvrsna je to prilika za one koji bi htjeli
studirati a financijske mogućnosti im to do sada nisu dopuštale.
Također, od osnutka studija redovito imamo i studente koji su već
zaposleni u prehrambenim ili srodnim industrijama te su odlučili
proširiti svoje znanje, čime im se povećavaju mogućnosti
napredovanja na poslu, a nerijetko imaju i financijsku potporu
poslodavca. Također moramo naglasiti da i Grad Koprivnica
stipendira studente prehrambene tehnologije te je za njih ove
akademske godine bilo dostupno sedam stipendija, bez obzira na
mjesto prebivališta.
Kako je koncipirana nastava na studiju prehrambene
tehnologije?
Sva nastava je u dopodnevnim satima, popodne imamo rezervirano za
laboratorijske i industrijske vježbe. Studentima su
najzanimljivije industrijske vježbe jer na drugoj i trećoj godini
imaju ukupno sedam tehnologija koje slušaju, a zatim odlaze u
industrije vidjeti kako one funkcioniraju u praksi.
Redovito odlazimo u Podravku, a od nedavno nam je Podravka i
nastavna baza pa će studenti još više imati posjete tom
prehrambenom divu. Odličnu suradnju imamo s Carlsbergom gdje
također studenti mogu proći kroz različite dijelove pogona i
proces proizvodnje piva. Vodimo ih uvijek u posjete svim
prehrambenim industrijama u okolici kako bi mogli iz prve ruke
vidjeti koji je to stvarni posao tehnologa.
Također obilazimo i lokalne vinarije ili ih vodimo na različita
testiranja vina što je i dio kolegija Senzorika i analitika vina
gdje im je cilj naučiti razlikovati dobra od loših vina. Budući
da toliko surađujemo s industrijom, te imamo i nastavnike koji
nam iz industrije dolaze, naši studenti su čak i ne znajući svaki
dan studiranja ujedno i na razgovoru za budući posao.
Zanimljivo je istaknuti kako i podjela diploma na Vašem
odijelu nije uobičajena. Ne dodijelite diplomu tek tako. U čemu
je tajna?
Svaki naš student na početku studija dobiva jednu voćku u
voćnjaku Sveučilišta i on se brine o njoj od prve do treće
godine. Na kraju ja mijenjam diplomu prehrambenog tehnologa za
neki prehrambeni proizvod od te voćke koji je taj prehrambeni
tehnolog pripremio.
U voćnjaku imamo voćke jabuke, kruške i šljive, a proizvodi koje
dobivamo na kraju su zaista različiti, od pekmeza, čipsa,
alkoholnih pića, džemova pa do sokova i jabučnog octa. Studenti
su vrlo kreativni i redovito me iznenade. Zanimljiva je činjenica
što proizvode u voćnjaku moraju pokupiti u rujnu, pa moraju znati
kako taj proizvod održati stabilnim do lipnja kada dobivaju
diplome.
Studenti te proizvode rade u studentskim laboratorijima, a ove
godine je otvorena i nova zgrada Prehrambene tehnologije koja je
uvjete studiranja za studente prehrambene tehnologije podigla na
jednu višu razinu.
U novu zgradu Prehrambene tehnologije Sveučilište je uložilo 2
milijuna eura, a to je tek početak ulaganja u zgradu i opremu.
Odgovorno tvrdim da imamo najsuvremenije studentske laboratorije
u Republici Hrvatskoj i koga zanima kako se po trenutnim
standardima studira prehrambena tehnologija to će sigurno
dobiti ovdje. U laboratorijima je najnovija oprema, tako da ovdje
studenti imaju mogućnost steći iskustvo s najsuvremenijom
opremom, ne samo vidjeti tu tehnologiju već mogu s njom i raditi.
Planovi za daljnji razvoj su veliki. Možete li nam neke
otkriti?
Trenutno nabavljamo našu mini pivovaru gdje ćemo studente učiti
kako u poluindustrijskom stilu proizvoditi pivu. Uz pivo,
nabavljamo i destileriju gdje ćemo raditi različite destilirane
alkoholne proizvode te mini liniju za proizvodnju sokova i time
ćemo obuhvatiti proizvodnju tekućih proizvoda.
To je jedan interdisciplinarni projekt u koji ćemo uključiti sve
studije koje imamo ovdje u Sveučilišnom centru Koprivnica.
Prehrambeni tehnolozi će proizvoditi, studenti ambalaže,
recikliranja i zaštite okoliša će naći najbolju i najprikladniju
ambalažu, studenti zaštite okoliša, recikliranja i ambalaže će
voditi brigu o zelenom aspektu proizvoda, studenti medijskog
dizajna će to dizajnirati, studenti komunikologije, medija i
novinarstva informirati, a studenti Poslovanja i menadžmenta
brinuti će o financijama i prodaji.
Imamo suradnju s Udrugom pivara Sjever s kojima ćemo, po
pokretanju mini pivovare, krenuti i sa zajedničkim radionicama i
edukacijama. Mi imamo jedan set vještina i imamo više
teoretskih znanja dok oni imaju iskustva iz prakse koja mogu
prenijeti našim studentima, ali i drugima koji su zainteresirani
za proizvodnju piva kod kuće.
Što biste izdvojili kao ključne razlike koje Sveučilište
Sjever čine dobrim izborom za studenta?
Studenti u svojim osvrtima uvijek ističu kako je prednost
Sveučilišta pristupačnost nastavnika. Mogu reći kako ja zaista
volim na početku upoznati svoje studente, znati o njima nešto
više od samog imena i prezimena. Zabilježim njihove hobije i
interese te ih na osnovu toga uključujem u izvannastavne
aktivnosti. Općenito su naši studenti vrlo aktivni u brojnim
događanjima koja imamo na Sveučilištu. Istaknuo bih Festival
znanosti kada kroz različite radionice najmlađima nastojimo
približiti znanost i dočarati što je sve zanimljivo iz svijeta
znanosti prehrambene tehnologije.
Studenti su u tim aktivnostima uključeni na svim razinama i to mi
je jako važno. Također, laboratoriji u kojima studenti imaju
nastavu su zaista najsuvremeniji i to je nešto što uvelike utječe
na kvalitetu nastave ali i znanja koja studenti dobivaju.
Uključujemo ih i u znanstvene projekte u sklopu kojih imaju
prilike sudjelovati na kongresima i konferencijama, te kao
predstavnici Sveučilišta imaju priliku steći i to vrlo značajno
iskustvo.
Što je Vas usmjerilo u područje prehrambene
tehnologije?
Na kraju mog osmog razreda profesorica kemije me pitala želim li
odgovarati za trojku na što sam odgovorio: “Profesorice,
dajte mi dva, kemija mi ionako nikada u životu neće trebati!”
Upisao sam srednju školu za prehrambenog tehničara misleći kako
tamo nema puno kemije, a na kraju sam imao pet vrsta kemije no
pristup predmetu je bio drugačiji i tu sam ustvari otkrio da je
kemija nešto što me zanima. Unatoč tome, nakon srednje škole sam
bio siguran da je fakultet za one pametne klince pa sam otišao
raditi na Brač kao pomoćni pekar.
Ipak, nešto mi nije dalo mira i odlučio sam pokušati upisati
fakultet na jesenskom roku, prošao prijemni i upisao
Prehrambeno-tehnološki fakultet.
Da mi je kemija na neki način obilježila školovanje potvrđuje i
činjenica da sam prvi kolokvij pao upravo iz kemije. No, baš to
mi je bilo potrebno. Shvatio sam da valja sjesti i zagrijati
stolicu i tada je sve krenulo. Dogodilo se da sam prenio kemiju i
na višu godinu no na kraju sam bio taj koji je prvi diplomirao iz
generacije, a u manje od mjesec dana nakon obrane diplomskog
zaposlio sam se kao znanstveni novak na Prehrambeno-tehnološkom
fakultetu.
Na kraju se puno toga u mom životu vrti oko kemije. Od početka
znanstvenog rada područje mog istraživanja su mikotoksini na čemu
sam kasnije i doktorirao, a danas me studenti najprije upoznaju
na kolegijima vezanima uz kemiju.
Vaša priča zvuči vrlo inspirativno i mogla bi biti dobra
poruka za sve studente. Od nekoga tko je mislio da fakultet nije
za njega do dobitnika Državne nagrade za znanost u području
biotehničkih znanosti.
Priča o mom studiranju je ono što prvo ispričam studentima na
uvodnom predavanju. Jer, ja sam mislio da je fakultet za neke
tamo pametnije, ali ipak sam išao probati. Na kraju je ispalo
puno bolje nego što sam očekivao. S druge strane, želim
studentima prenijeti poruku da pad na kolokviju ili ispitu nije
kraj svijeta. Nije kraj svijeta ni ako prenesu ispit u narednu
godinu.
To je samo znak da treba uložiti malo više truda i energije, zbog
čega uvijek poručujem studentima: “…gdje ima volje ima i
načina…”. Ja sam prošao to iskustvo i preživio. Studiranje je
stil života i treba uživati u njemu dok traje. Iskoristite sve
povlastice koje Vam studiranje pruža od bezbrižnosti za život,
preko studentskih zabava i druženja, pa do popusta i stipendija
koje dobivate jer ste studenti.