Đurđica Horvat iz Čakovca šezdesetpetogodišnja je umirovljenica koja se punih 47 godina aktivno bavila lončarstvom te bila dugi niz godina jedina lončarica u Međimurju, a i šire
– Odrasla sam u obitelji lončara, moj djed Ivan Lesjak bio je
najpoznatiji čakovečki lončar s majstorskim svjedočanstvom, a
njegovi proizvodi bili su posebne kvalitete. Njego zanat zarazio
je i mene još kao djevojčicu, ali sam tek s 18 godina sjela za
lončarsko kolo i uz njegovu poduku napravila svoja prva dva mala
vrča, ispričala nam je Đurđica te dodala da je baka Julijana bila
majstorica cifranja, ali i jako dobar trgovac.
Djed Ivan je u svojoj unuci Đurđici vidio potencijal i talent te
ju je usmjeravao u sve teže forme, oblike.
– Nas dvoje smo satima sjedili jedno pored drugog, svatko na svom
kolu i izrađivali razne predmete od gline. Njegove pohvale i
savjeti su moje bogatstvo za cijeli život, a nikad neću
zaboraviti kako mi je rekao da imam lončarstvo u sebi, a on će me
postaviti na visoku stolicu, povjerila nam je lončarica
Đurđica. I te su se riječi ostvarile.
– Bio je to moj san, a sretna sam što ga živim i što sve mogu
prenijeti mlađim generacijama, kaže.
Muški posao
– Lončarstvo u djedovo vrijeme je bila nužna potreba. Peklo se u
zemljanim tepsijama i protvanjima, koristile su se svakodnevno
bidre, štubleki, jelo se iz zemljanih tanjura koji su se prali u
vajdlinima s dvjema ručkama. Vrči za vino, štumbleki za mlijeko,
svaki je proizvod imao svoju svakodnevnu namjenu. A izraditi sve
to je bio težak fizički posao, priča nam Đurđica.
Glina se dopremala iz ciglane, mljela se u nekoliko koraka, a
zatim rezala, motala u najlone i spremala u posebnu prostoriju u
kojoj nije bilo puno vlage i svjetlosti.
– Za ženu je taj posao bio jako naporan. Najteže je bilo, osim na
kolu razraditi velike komade gline koja je bila teška, postupak
pečenja. Temperatura je dosezala do tisuću stupnjeva, a pečenje s
zagrijavanjem je trajalo i do deset sati. No, između loženja
znalo se da ima vremena za druženje pa su stigli i prijatelji,
susjedi i atmosfera je bila vesela, prisjeća se Đurđica
lončarskih avantura sa svojim djedom i obitelji.
Lesjaki su svoje proizvode prodavali na kućnom pragu, ali su ih
foringaši vozili i na sajmove i proštenja diljem Međimurja i
šire.
– Nama pak je djeci bilo najljepše bilo na sajamu u Čakovcu
srijedom. Baka je trgovala, a mi djeca bismo stizali na užinu,
baki malo pomogli i onda uživali u jelu i pilu, rekla je.
Đurđici je kasnije u životu pomagao i pokojni suprug Antun koji
je po zanimanju bio stolar te je uz izradu oruđa za rad Đurđici i
sam krenuo u avanturu izrade dječjih igračaka od drva.
– Kako sam nekad bila tim sa svojim djedom i bakom, tako sam
kasnije u životu imala svog partnera i najboljeg prijatelja,
supruga Antuna koji mi se pridružio u čuvanju tradicionalnog
umijeća izrade keramičkog posuđa i umjetnina, sretno nam je
ispričala svoju lončarsku priču Đurđica.
MMČ – IZLOŽBA LONČARSKA OBITELJ LESJAK
U novouređenom Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec
otvorena je izložba Lončarska obitelj Lesjak koju je postavila
kustosica Janja Kovač.
– Na izložbi su javnosti po prvi put kao jedna cjelina
predstavljeni predmete koje su članovi obitelj Lesjak –
Ivan Lesjak, sin Antun i unuka
Đurđica (udana Horvat) donirali Muzeju Međimurja
Čakovec.
Sveukupno je izloženo 156 lončarskih predmeta, fotografija i
lončarske opreme iz fundusa Muzeja koje su ili izradili ili su
direktno povezani s obitelji Lesjak te dvije biste Ivana i
Julijane Lesjak, opisala je izložbu kustosica Kovač.
Izložba će se moći razgledati do sredine prosinca, a bit će
organizirano i popularno predavanje te turnir u igranju
Pamtilice, edukativne igre koja je osmišljena na temelju
izloženih predmeta.
– Ovom izložbom slijedimo tradiciju predstavljanja značajnih
donacija koja se njeguje unutar naše kuće. Tako javnosti
predstavljamo dio našeg fundusa, ali i javno zahvaljujemo
donatorima što su Muzej Međimurja Čakovec prepoznali kao
instituciju u kojoj će baština Međimurja biti na adekvatan način
čuvana, istraživana i prezentirana javnosti te trajno pohranjena,
rekla je Janja Kovač.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3573