Doći će dan kad će opet dozrijeti grožđe i na Logovcu, što su obećali djedu prije smrti
Nakon kišnog vikenda, utorak, 26. rujna bio je savršen dan
za berbu koja je ove godine stigla nešto kasnije. Na osunčanim
terasama Vugrišinca zatekli smo veselo društvo kako ubire sočne
bobice graševine i šipona.
– Beremo u vinogradu Vodušekovih Pištija i
Micike, ovdje ima nekih 3.200 trsova. Danas idu
graševina i šipon, a sauvignon smo već pobrali. Iako je 20 posto
uroda otišlo, uspjeli smo zaštititi vinograd i svi parametri su
dobri – kazao nam je mladi Mario Škvorc.
Uz desetak beračica bili su tamo i njegov otac
Stanko i stric Dragutin Škvorc.
Obitelj Škvorc iz susjedne Prekope od vajkada spravlja vino. No
do toga ćemo tek doći kroz razgovor ugodni i pokoju kupicu…
‘V goricaj mix’
– Graševina i šipon su za gemišt, za našu mješavinu nazvanu “V
goricaj mix”. Ali nisu glavni sastojak, jer uz ljubav, najviše
stavljamo rajnskog rizlinga, on je baza. Dodajemo i malo
sauvignona. Rajnski beremo na vrhu Mohokosa. Tamo su još veće
gorice, stare su 54 godine i za nikaj ih nedam van! Rodne su i
otporne. Današnje trsove vrag zeme za deset do petnaest godina.
Stare trseve pak puno manje napada žutica – priča nam Mario
Škvorc.
Obitelj Škvorc ima vinograd i kod Kelemena i ono najvažnije –
veliku površinu u predjelu Logovec na potezu od Prekope prema
Železnoj Gori. Već desetljećima na Logovcu nemaju vinograd – ali
to će biti promijenjeno, mora biti!
– Moj pradjed Ivan Škvorc rođen je 1889. godine i već tada se
bralo na Logovcu gdje je imao 35 hektara obradive zemlje i šuma.
Tu su bile prve obiteljske gorice, a prva berba koja je
fotografirana bila je 1957. godine. Evo i fotografije, pradjed
Ivan je onaj u sredini iza, sa škrlakom i kariranom košuljom.
Dolje lijevo pak čući njegov sin, moj djed Josip Škvorc. Čuva
starijeg strica Božu, a pored njega je baka Katica koja je
trudna. Ima samo 17 godina i čeka rođenje mog oca Stanka –
opisuje nam fantastičnu fotogragiju berbe iz 1957. godine.
‘Prvi cep šipona’
Gazda tadašnje berbe, Ivan Škvorc, bio je ranjen
u Prvom svjetskom ratu. Potom je postao tumač da bi iz Austrije,
priča nam njegov praunuk, “potegnuo prvi cep šipona”.
– Stari Krauthaker i deda su bili u komskom odnosu. Sve
istražujem i radim obiteljsko stablo – kaže.
Nakon pradjeda Ivana, gazda vinograda postao je djed Josip
Škvorc. Vinograd je na kraju dao svoje i već ga desetljećima
nema. No postoji jedno obećanje…
– Planiramo na Logovcu napraviti novi nasad. Tata Stanko je tamo
prije petnaestak godina dobio parcelu od svog oca Josipa koji je
umro 2013. godine. Obećano je da budu na Logovcu, na djedovini,
opet gorice. Ispunit ćemo obećanje – kaže ovaj vrijedni
vinogradar i vinar iz Prekope.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3571