I u osmome desetljeću života povremeno potegne stotinu kilometara..
Rodom je iz Vojvodine, dok je radni vijek proveo u u Njemačkoj.
-Oduvijek obožavam bicikl pa i u osmom desetljeću života,
govori nam Marko Sente (74), rekreativac iz
Pretetinca. U Međimurje ga je dovela ljubav, točnije supruga
Verica koju je u upoznao u Njemačkoj upoznao, a rodom je iz
Pretetinca u kojem par i danas živi.
Supružnici gaje i strast prema cvijeću i zelenilu te je svaki
kutak njihova dvorišta pomno uređen i čini skladnu zelenu oazu.
No, našeg sugovornika posjetili smo upoznavši ga kao jednog od
najstarijih sudionika biciklijade Stazama Općine Nedelišće.
– U mladosti sam počeo biciklirati na duge staze i iako imam
vozačku dozvolu, automobil sam posjedovao samo kratko.Uvijek sam
više volio sjesti na bicikl s kojim se odvezem kamo god poželim,
kaže Marko koji se nikad nije okušao u biciklističkim utrkama, no
100 do 150 kilometara uvijek je bila, a i danas je, njegova
uobičajena dužina vožnje. – Do 2011. sam radio u tvornici
keramike te su mi rekreacija bile povremene duge vožnje na koje
bih otišao s kolegama. Puno puta bismo vozili bez problema
stotinjak kilometara. Krenuo sam rekreativno pa tako i nastavio,
samo sam malo s godinama poboljšao opremu, prisjeća se ističući
da je zamijenio i već podosta bicikala.
Danas ih ima tri. Jedan za odlazak u trgovinu i taj koristi
najčešće jer mu je najpraktičniji, drugi je trkači za dulje staze
i biciklijade, dok treći koristi povremeno. – Rado
sudjelujem na organiziranim biciklijadama, redovito na onoj u
našoj općini gdje sam sad zadnje bio s kćeri
Sonjom, ali i na drugima diljem Međimurja.
Biciklirao sam u Prelogu te u Čakovcu gdje sam jedne godine dobio
nagradu kao najstariji vozač, navodi. 
Mir
i tišina
Sve što mora Marko obavlja biciklom, a prilikom vožnje vrlo je
savjestan pa obavezno na biciklijadama na glavu stavlja kacigu,
centrom Čakovca gdje je vožnja zabranjena bicikl gura, a
nosi i reflektirajući prsluk.
– Uvijek poštujem pravila. Mislim da je to jako bitno za
sigurnost svih u prometu. Mi biciklisti možemo nastradati jednako
kao i oni koji voze motorna vozila zato jedni na druge moramo
paziti. S obzirom na to da sam vozio po cijelom Međimurju i
Njemačkoj moram reći da su biciklističke staze tamo puno bolje
uređene i da ovdje kod nas nedostaje staza.
Neke dijelove Međimurje izbjegavam upravo zbog opasnih cesta,
naglašava. Laganom vožnjom smatra onu do Donje Dubrave i
Kotoribe. To je naime onih, već spomenutih, stotinjak kilometara.
– Čim je lijepo vrijeme, sjedam na bicikl i jurim. Volim svoj mir
i tišinu. Nekad odvozim kraću dionicu, do 40 kilometara, a nekad
kao u mladosti često, i stotku. Više ne idem toliko po gornjem
Međimurju, ali zato nije problem iz Pretetinca potegnuti do
Belice ili Domašinca. Međimurje sam zaista prošao uzduž i
poprijeko. Razne sam dogodovštine preživio na biciklu, od padova,
do pucanja gume u najgorem trenutku do strašnih uspona koje je
trebalo odvoziti. No ništa to nije problem dok u vožnji uživam,
zaključuje strastveni biciklist.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3561