Od malih nogu, roditelji su djetetu najveći autoritet
Čak i ako dijete dajete u sustav (jaslice, vrtić, škola) svejedno
ono VAS DOŽIVLJAVA kao glavni autoritet u njegovom životu. Mama i
tata su djetetu glavni uzori i autoritet, a trebali bi biti i
podrška, sigurnost i nadasve ljubav.
Pod ljubavlju ne mislim na popuštanje.
Ljubav ne znači da ćeš djetetu sve dopuštati i dozvoliti da bude
po njegovom.
Ljubav bi trebala biti briga o djetetu, razumijevanje zbog čega
nešto čini, pokazivanje pažnje i nježnosti kroz 5 jezika ljubavi,
ali i postavljanje granica, pravila i discipliniranje.
Poanta roditeljske ljubavi je da odgoji odgovorno i savjesno biće
koje će se znati pobrinuti za sebe ali i druge.
Ono što se počelo dešavati je baš suprotno.
Posljedice modernog i popustljivog odgoja ne odgajaju samostalnu
i odgovornu jedinku već nesamostalnu osobu, utemeljenu na lažnom
samopouzdanju koja uglavnom brine za svoje želje, zanemaruje
potrebe umjesto da savjesno bude svjesna sebe i okoline.
Tako nastaje problem u kojem dijete odrastanjem ne može brinuti
ni o sebi a kamoli o svojoj obitelji ili roditeljima. Neki uopće
ni ne osjećaju odgovornost za brigu o obitelji.
Moderni odgoj pokazuje sve više kako odgajamo:
– djecu punu sebe
– sebičnu i narcističnu djecu
– očekuju da roditelji i odrasli čine sve za njih
– nemaju izgrađenu kulturu ophođenja
– smatraju da su oni u pravu i vrijeđaju kad se drugi ne
slažu
– većina ih je emocionalno nezrelih ili nestabilnih
– nemaju razvijen osjećaj odgovornosti prema obavezama
– prava znaju, dužnosti zanemaruju
– mnogi pribjegavaju manipuliranju da dobiju što žele
– očekuju da ih svi razumiju i popuštaju
– ne razumiju zbog čega se nešto traži od njih da čine ako se to
njima ne radi
– rade samo ono što vole i žele
– planiraju živjeti i izdržavati se od “nerada”
– uvjereni su u uspjeh preko noći ali se ne potrude išta činiti
za to
– od roditelja očekuju da ih izdržavaju što duže
– nezadovoljni su malim primanjima i odbijaju ići raditi za to
tvrdeći da će radije doma ležati nego raditi za mizeriju
– nisu kreativni ni poduzetni
– …
Ima tog još. Sami nadopunite listu svojim iskustvima.
Naravno da ima i vrlo odgovorne i samostalne djece koja nisu ni
blizu gore navedenima, no danas se osvrćem na ove druge.
Nerijetko privatno radim individualna savjetovanja s
djecom/ljudima 20+ koji su završili školovanje (a neki čak i nisu
već su ostavili školu) i sad ne znaju što bi sa sobom u životu.
Ne žele raditi za mizeriju a kako ih roditelji izdržavaju, hrane
i daju im krov nad glavom, nemaju potrebu ni zaposliti se i
pobrinuti za vlastitu egzistenciju.
Počnu negdje raditi i kako nemaju razvijenu disciplinu, vrlo brzo
odustanu jer im je teško ustajati rano svaki dan, raditi za malo
novca, smatraju da su ti poslovi glupi i dosadni ali za bolji
nisu kvalificirani ni spremni. Nemaju svoje ideje što bi mogli
raditi, a za poduzetništvo nemaju ulog, ideje ni
investitore.
Biste li vi investirali u takve ljude? Samo pitam.
Maštaju o uspjehu preko noći poput Youtubera, influensera ili
marketinških stručnjaka dok istovremeno ništa konkretno ne čine u
praksi po tom pitanju. Mediji im pokazuju kako je uspjeh preko
noći moguć i jeste za određeni postotak ljudi. S druge strane, u
medijima se ne prikazuje što sve uspješni rade da bi bili
uspješni. Ako promatraš samo njihov uspjeh ali ne i ulog,
vrijeme, znanje, vještine, rad i sposobnosti koje oni ulažu u to,
onda dobivaš pogrešnu sliku o njihovom uspjehu.
Ta lažna slika je stvorila u glavama mladih iluziju uspjeha bez
investicije.
Ako dijete nije razvilo radne navike, nije disciplinirano u onome
što radi, nema volje za to, nije spremno neko vrijeme raditi bez
zarade, onda radije neće ni ući u to i živjet će na račun svojih
roditelja.
Eto kud vodi moderni odgoj – nezadovoljna djeca, nezadovoljni
roditelji, nezadovoljno društvo.
Trebam li napomenuti da mi tu djecu/ljude dovode roditelji da
“spasim” stvar jer oni tek sada shvaćaju što su učinili odnosno
što nisu učinili i što su u stvari trebali činiti.
Spas ne ide preko noći jer da bi starog konja naučili nova
pravila potrebno je čak duplo duže vremena pa vi izračunajte kada
će oni postati odgovorni i samostalni, steći disciplinu i radne
navike ili razviti kulturu ophođenja i poštovanja.
Eh, muko moja!
Stoga, ako imate dijete u vrtiću, osnovnoj ili srednjoj školi,
poduzmite nešto već danas, SAD I ODMAH da vam se ne dogodi nešto
slično.
Poradite hitno na disciplini, granicama i poštivanju
pravila….da ne bude prekasno.