Zbog zabrane Tuberitea prošle godine Dodlek i njegovi kooperanti morali su uložiti 60 milijuna kuna u izgradnju novih skladišta za krumpir kako bi opstali na tržištu
Dok većina poduzetnika kao otežavajuće okolnosti u poslovanju
spominje pandemiju 2020. i rat u Ukrajini 2022., međimurske
proizvođače krumpira dva još veća zla pogodila su prošle godine –
velika suša i europska zabrana upotrebe Tuberitea, preparata
protiv klijanja krumpira, piše Lider.
O tome su razgovarali s Mirjanom Dodlekom,
najvećim domaćim proizvođačem za hrvatsko tržište, na koje
plasira godišnje 15-16 tisuća tona krumpira iz vlastitog uzgoja i
od 30-ak kooperanata. Više od njega proizvode samo Intersnack
Adria i Kanaan, ali te tvrtke krumpir ne plasiraju na tržište
nego ga prerađuju u čips.
Prinos krumpira prošle je godine u prosjeku pao sa 20 na 15 tona
po hektaru, a proizvodnja je pala 28 posto – sa 140.000 tona na
101.000. Pitamo što to znači za međimurske uzgajivače.
– Prošla godina je bila izuzetno loša za proizvodnju krumpira
zbog ekstremne suše na ovom području i prinosi su bili ekstremno
niski ali i zbog odustajanja od proizvodnje jednog većeg dijela
proizvođača zbog ukidanja aktivne tvari klorprofam koji se nalazi
u svima poznatom prašku za zaprašivanje krumpira protiv klijanja
Tuberite – objašnjava Dodlek.
Zbog zabrane Tuberitea prošle godine Dodlek i njegovi kooperanti
morali su uložiti 60 milijuna kuna u izgradnju novih
skladišta za krumpir kapaciteta 13 tisuća tona kako bi opstali na
tržištu.
– Doduše, dobili smo za dio investicije bespovratna sredstva iz
EU fondova, ali je nama i dalje ostalo za otplatu 25 milijuna
kuna. Ukidanjem tog preparata mnogim proizvođačima je bilo
onemogućeno ulaziti u daljnju proizvodnju krumpira jer su morali
u vrlo kratkom roku izgraditi nova skladišta sa ventilacijom i
hlađenjem i pripremom za novi način tretiranja krumpira protiv
klijanja a to je zamagljivanje putem aplikatora i korištenje
novih sredstava protiv klijanja koja su dozvoljena u EU. To je
velika investicija i dugoročno ulaganje u proizvodnju i
skladištenje – objašnjava Dodlek.
Njegovo novo skladište nije jedino u Međimurju, sagrađeno ih je
još, ali znatno manjeg kapaciteta nego se prije skladištilo u
običnim skladištima sa Tuberiteom. Velika većina, pogotovo manjih
proizvođača, odustala je iz tog razloga od proizvodnje i
prebacilo se na proizvodnju žitarica.
Inače, međimurski krumpir je na glasu zbog tradicije proizvodnje
koja je na ovom području više od 60 godina, ali Dodlek tvrdi da
nema nikakve razlike u odnosu na lički krumpir.
– Svi mi proizvođači nabavljamo sjemenski materijal iz EU
praktički iste sorte od istih sjemenarskih kuća tako da ne vidim
po čemu bi lički krumpir bio bolji od međimurskog, ili međimurski
od ličkog, istarskog… i itd. Nažalost ne postoji lokalna
sorta nigdje u Hrvatskoj pa tako ni u Međimurju jer svi
proizvođači u RH nabavljaju sjemenski krumpir iz Nizozemske,
Njemačke i Francuske jer nažalost kod nas nema proizvodnje
sjemena, koja se prije više od 20 godina ugasila zbog loše
produktivnosti.
Pitamo ima li uopće ikakve razlike između krumpira po
regijama?
– Svaka regija u RH ima svoje prednosti i nedostatke pa je teško
odgovoriti na ovo pitanje ali npr. lički krumpir je zaštićen kao
brend pa im to donosi određene benefite u prodaji, ali to su male
količine. Istarski krumpir se proizvodi na određenim površinama
isključivo za prodaju kao mladi krumpir zbog klimatskih uvjeta
rane sadnje (u veljači), dolazi na tržište krajem svibnja i berba
i prodaja završavaju najkasnije do sredine srpnja, i to
njima donosi određene prednosti i benefite. U Međimurju se
pak proizvodnja krumpira bazira na kasnijoj prodaji – od sredine
srpnja pa sve do kraja svibnja sljedeće godine jer se roba
skladišti – odgovara Mirjan Dodlek.
Ni uzgoj krumpira nije pošteđen divljanja ulaznih troškova. Plavi
dizel poskupio je sto posto, cijena umjetnog gnojiva, koja ima
udjel od 35 posto u proizvodnji krumpira, veća je za 350 posto,
cijena zaštitnih sredstava povećala se za 20 posto, cijena
sjemenskog materijala je za ovu sezonu bila neznatno veća odnosno
samo 5-7 posto, ali se očekuje poskupljenje za slijedeću sezonu,
nabraja Dodlek i dodaje dodatni veliki skok troškova – izgradnju
novih modernih skladišta za skladištenje krumpira prema novim
standardima EU, tu je i poskupljenje struje, a novo sredstvo za
zamagljivanje krumpira protiv klijanja je čak deset puta skuplje
po kilogramu krumpira u odnosu na stari Tuberite.
Ipak, sve to nije pokolebalo najvećeg proizvođača krumpira:
– Srednjoročni i dugoročni planovi su nam povećanje proizvodnje
koliko će nam to omogućavati povećanje hektara i svakako rad na
kvaliteti krumpira kako u proizvodnji tako i u skladištenju i
pripremi i pakiranju – zaključuje Mirjan Dodlek za Lider.