Da je Matija Žarković (14) iz Nedelišća od malih nogu zavolio sport nije čudno dok znamo da je njegov djed Josip Žarković kineziolog i oduvijek aktivan sportaš, a otac Saša dugogodišnji rekreativac
Matija je “pokupio” nešto njihovih gena i
nedavno se zajedno sa svojom ekipom juniora, članovima
Gimnastičkog kluba Marijan Zadravec Macan iz
Čakovca, okitio zlatom na natjecanju u Zagrebu te je sve
uspješniji u gimnastici.
Krenuo je već u vrtićkoj dobi, s napunjenih tek šest godina počeo
je pohađati kampove osnova gimnastike.
– Tu su me zamijetili treneri i preporučili da probam ozbiljnije
u selekciji trenirati gimnastiku i evo njome se sad bavim već
šest godina. Od kad sam počeo imao sam pauzu od godinu i pol te
sam u tom razdoblju probao s košarkom. Ipak, taj mi se sport nije
svidio kao gimnastika i brzo sam joj se vratio natrag. Od početka
pa još i danas treniram u klubu GK Marijan Zadravec Macan, a
trener mi je oduvijek Matija Novak.
Uz gimnastiku i košarku, jedno sam vrijeme s prijateljem aktivno
trenirao parkour i freerunning, kazao je svestrani Matija koji
pohađa osmi razred Osnovne škole Nedelišće, a što se tiče
skorašnjih upisa u srednju školu tek razmišlja o Graditeljskoj,
Tehničkoj i Srednjoj školi Čakovec.
Višeboj
Matija trenutno trenira višeboj koji se u muškoj sportskoj
gimnastici sastoji od šest sprava, to su ruče, parter, karike,
preskok, preča i konj sa hvataljkama. – Najdraže u gimnastici su
mi akrobacije, a od sprava najviše volim vježbati na parteru i
karikama, navodi mladi sportaš. Trenira tri puta tjedno po sati i
pol i sportskih ozljeda, srećom, za sada nije imao. Osim sporta
Matija voli i glazbu pa svira sintesajzer u privatnoj školi
Suita. – Profesor Dean Mošmondor uči me sviranju
već pet godina, a satove imam jednom tjedno. Ponekad zna biti
naporno nakon nastave ići i na gimnastiku i na sviranje, ali kad
nešto voliš to odradiš s voljom i bez većih problema, savjestan
je naš sugovornik.
Tijekom godina bavljenja gimnastikom osvojio je puno medalja kako
pojedinačno tako i ekipno. Uspjesi i osvojena zlata, srebra i
bronce dodatni su mu poticaj i ohrabrenje da nastavi još jače i
bolje trenirati, a u svemu tome ima veliku podršku roditelja koji
ga voze na treninge te prate i bodre na natjecanjima kad
mogu.
– Dok tata i mama ne mogu, u pomoć uskaču baka, djed i rodbina
koja me povremeno vozi na treninge. Kako mi se otac rekreativno
bavi fitnessom većinom zajedno odlazimo na treninge te jedan
drugoga motiviramo, govori Matija.
S Klubom često sudjeluje na turnirima pa je sretan što je
posjetio već mnoge gradove poput Zagreba, Siska i Karlovca, a kao
najdražu medalju izdvaja onu kojem je okićen u gimnastičkoj
dvorani Sokol u Zagrebu. – Osvojio sam zlatnu medalju koju mi je
osobno dodijelio tada aktualni svjetski prvak u preči Tin
Srbić koji mi je, uz Filipa Udea,
najveći uzor u gimnastici, naglašava Matija koji se od početka
bavljenja ovim sportom natjecao u kategoriji mlađi kadeti i
kadeti dok sada nastupa kao junior, a cilj mu je jednog dana
postati trener gimnastike.
– Mislim da ću se još jako dugo baviti gimnastikom iako biti
uspješan sportaš zahtjeva puno odricanja i uvijek trebam dobro
isplanirati vrijeme za školu, sport i sviranje. Gimnastika me
naučila da u životu nikad ne odustajem od onoga što volim i što
mi se sviđa, a i puno sam samopouzdaniji zahvaljujući njoj,
zaključuje Matija Žarković.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3559