Na svojoj 8. sjednici Vijeće Međimurskog demokratskog saveza donijelo je Odluku o izlasku MDS -a na izbore za Hrvatski sabor 2024. godine
O načinu izlaska na izbore, samostalno ili u suradnji
sa programsko bliskim partnerima, odlučit će se naknadno, a
priopćenje stranke prenosimo u cjelosti:
Vijeće MDS – a usvojilo je i Osnove izbornog programa koji se
sastoji od 5 bitnih točaka:
1. Decentralizacija Republike Hrvatske, 2. Povećanje plaća i
mirovina, 3. Uređenje pravne države, 4. Promjena izbornog sustava
i racionalizacija državne i lokalne uprave i samouprave 5.
Ukidanje prometne izolacije Međimurske županije.
Na ovoj sjednici detaljnije je raspravljena 1. točka koja se
odnosi na potrebu decentralizacije Republike Hrvatske, ovu točku
detaljnije je predstavio Željko Pavlic,
predsjednik MDS -a:
“MDS je svoju regionalističku politiku ugradio, prilikom
osnivanja 2005. g, u svoj osnivački Program “Međimursko
protuletje” i dokumente rađene u suradnji s ostalim regionalnim
strankama. Naš slogan “Međimurski penezi v međimurski žep !”
počeli smo koristiti još 2007. godine, sa željom da istaknemo da
samo decentralizacijom možemo osigurati uvjete za ravnomjeran i
ubrzan razvoj Republike Hrvatske. S osnovama naše regionalističke
politike tokom proteklih godina upoznavali smo međimursku i
hrvatsku javnost, kao i nadležne institucije. Tako da je,
svojedobno, i Skupština međimurske županije, na prijedlog MDS -a,
uputila prijedlog Vladi RH da hitno decentralizira Hrvatsku.
Na žalost, centralne vlasti ignoriraju potrebu za
decentralizacijom, upravo suprotno, centralna vlast još više
centralizira Hrvatsku. To nam pokazuje i svježi primjer
preuzimanja upravljačkih prava općih bolnica, koja se oduzimaju
županijama i gradovima, a daju državi.
MDS-ova regionalistička politika ima tri glavne
točke:
1. Decentralizacija.
2. Regionalizacija.
3. Dekoncentracija.
1. Decentralizacija – Međimurski penezi v međimurski žep !
Hrvatska se mora korjenito decentralizirati– što više ovlasti i
financijskih sredstava spustiti na razinu lokalne i regionalne
samouprave.
Svi podaci pokazuju da europske zemlje u kojima pojedinačne
regije imaju veće ovlasti i odgovornost u poreznoj, zakonodavnoj
i obrazovnoj politici gospodarski su naprednije od onih s
centraliziranom upravom.
Suprotno od toga, Hrvatska je danas jedna od najcentraliziranijih
država u Europi u kojoj centralna vlast kontrolira više od 90 %
svih proračunskih sredstava.
Osnovni princip trebao bi biti da što više novca koji se
ostvaruje na nekom području tu i ostane.
Da bi se barem približili tom idealu, a zapravo ostvarili razmjer
kakav je poznat u EU, barem 70:30, trebalo bi krenuti u
preraspodjelu poreznih prihoda, do sada su takve preraspodjele
išle u korist centralne države. Na taj način stvorili bi se
uvjeti da općine, gradovi i županije mogu izvršavati Ustavom im
određene poslove: školstvo, zdravstvo, socijalna politika,
kultura, prostorno planiranje …
Bez decentralizacije općine, gradovi i županije ovisit će o
državi, a državni paternalizam proizvodi KULTURU PODANIŠTVA, čemu
smo svjedoci kod gotovo svakog posjeta nekog od ministara našoj
županiji.
2. Regionalizacija – Regionalizacijom do bržeg razvoja –
Hrvatska je zemlja neiskorištenih potencijala među koje spadaju i
regije. A hrvatske regije svoje potencijale ne mogu oživjeti bez
jačanja njihovih snaga, za što je nužna funkcionalna i
fiskalna decentralizacija. Sadašnji proračuni nisu dovoljni
za izvršenje osnovnih obaveza, a kamo li za neka veća kapitalna
ulaganja i razvojne programe. Naše županije-regije osuđene su
tako na pomoći i dotacije od države, koja tu arbitrira po
različitim, često političkim, kriterijima. Međimurska županija tu
prolazi loše, jer nema snažan lobi i osuđena je na
mrvice. Ukoliko se ne krene u snažnu decentralizaciju i
regionalizaciju centraliziranost Hrvatske će još više
jačati, a regije će tako biti osuđene na ovisnost od centralne
države i prisiljene provoditi politike koje određuje
centralna vlast, a ne politike u interesu građana.
Racionalizacija – MDS se zalaže i za racionalizaciju regionalnog
sustava, Hrvatska bi trebala imati do 8 regija, među kojima i
Međimurska regija, a te regije bi trebale imati puno veće ovlasti
i proračune nego imaju danas.
Sustav lokalne i regionalne samouprave treba urediti tako da bude
što funkcionalniji i jeftiniji.
Trebalo bi preciznije podijeliti ovlasti između države, županija,
gradova i općina, uz obavezu da se usluga pruža najbliže
građanima i da sustav bude što jeftiniji. Svaka kuna u
proračunima je dragocjena i njezina namjena mora biti usmjerena
prema građanima, a ne prema izvršiteljima funkcija.
3. Dekoncentracija -Dekoncentracijom do ravnomjernog razvoja
– Izvršna vlast Republike Hrvatske je sva koncentrirana u
Zagrebu, što njemu daje veliku prednost u odnosu na ostale
krajeve Hrvatske. Dekoncentracijom, odnosno izmještanjem
pojedinih Ministarstava i sjedišta državnih poduzeća izvan
Zagreba, provela bi se deprovincijalizacija. Pojedini gradovi i
krajevi, ovisno o njihovoj tradiciji i potencijalima, postali bi
sjedištima određenih institucija. Čakovec bi tako mogao postati
sjedište Ministarstva zaštite okoliša ili obrta i malog
poduzetništva. To bi bio dobitak i za Međimurje i državu.
Ministarstvo bi imalo interakciju sa iskustvom stečenim godinama
u određenom sektoru, kao i sa kvalitetnim kadrovima, a Međimurje
bi imalo koristi od većeg broja zaposlenih, pogotovo
visokoobrazovanih ljudi.”