Ako u Železnoj gori kod područne škole skrenete udesno prema kapelici Uzvišenja Svetoga Križa, kročit ćete u predio zvan Trnovčak
Na pitoresknim i uređivanim padinama uspijeva vinova loza, ali
ljudi s Trnovčaka imaju i svoj trn u peti; priroda ih ne
mazi. Kad stigne snažna oluja, zbog konfiguracije terena
doslovno lete krovovi kuća, dok usjeve uništava tuča.
Kuće su pretežno građene na vijencu izduženoga brijega te su
izloženije nepogodama.
A i kad je naizgled mirno, zemlja na Trnovčaku ne miruje, već
podmuklo klizi. Dobro to zna obitelj Bogdan. Dočekao nas je
gazda, poljoprivrednik i vinogradar Stanko
Bogdan.
Bez velikog uvoda odmah nam je kazao kakva im katastrofa
prijeti:
– Morti se bumo znašli sam en put dol v goricah. Negda su bile
ravne kak zlot, a ovo pa je že ruglo – kazao nam je gazda Bogdan
pokazujući što im klizište radi od kuće i imanja.
Krenula zemlja
Ima tome šest-sedam godina kad se zemlja pokrenula. Prve su
znakove primijetili na samoj kući, počeli su pucati zidovi. Potom
je krenuo i vinograd. Nekad se spuštao ravno dolje u dolinu, a
onda se zbog nabiranja tona zemlje pretvorio u niz terasa. Zbog
toga više ne može među trsje ući s traktorom. Stupovi vinograda
nekoć su stajali uspravno, a danas su gotovo polegnuti.
– Svi su zidovi kuće popucali. Temelj se zamaknuo za nekih pet
centimetara i dijelovi kuće doslovno se odlamaju. Danas se pitam
zašto su baš tu radili kuću, ali što je tu je. Ovo je inače grunt
Novakovih, a ja sam iz Urbana došao “za snehu” 1989. godine. Tada
je sve bilo normalno, nije bilo klizišta, a sad je što duže
to gore. Inače, godinu dana sam pomagao u miniranju “na
geofiziki”, u istraživanjima nafte. Dobro je poznato kako su
Mađari upravo kod nas svojevremeno istraživali naftu. Sve je
vibriralo kad su to radili. E sad, može to imati veze s nastankom
klizišta, a i ne mora, priča nam Stanko Bogdan.
Već bi davno gazda napravio novo pročelje, obložio kuću u
stiropor. No dok klizište ne bude sanirano to nema nikakvog
smisla.
Klizi po laporu
– Supruga Zdenka je tri godine u kolicima, imala je moždani udar.
S nama je i babica, suprugina majka Katarina
Novak.
Nekad, kad je žena mogla, hranili smo pet-šest bikova i osam
krava. Danas pak samo zlo. Ne znamo što će biti s nama, hoće li
se što pokrenuti pa da klizište bude sanirano, jer će inače biti
“Bog pomori” – kaže.
Zasad, dodaje, nisu napravljeni nikakvi zahvati kojim bi se
spriječilo daljnje klizanje terena.
– Bilo je riječi da bi se našto radilo ove jeseni. Došli su iz
Varaždina snimati te su vidjeli na kojoj se dubini nalazi lapor.
Lapor je kao led i kako zemlja i voda sjedaju tako sve po njemu
klizi; tvrd je, ali sklizak. Pilote treba bušiti metar i pol
ispod tog sloja lapora, da budu oslonac. Treba doći bager i prvo
sve iskopati, da se napravi prilaz. Kuća je prioritet, ali
smatraju da bi trebalo učvrstiti i ispod gospodarskih objekata
koji su pored nje – kaže Stanko .
Vrijeme leti
– Bio sam kod Dragice (Tivadar, op.a.) kad je došao načelnik.
Rekao nam je da smo mi i oni među prvima – prisjeća se nedavnog
sastanka na terenu s načelnikom Štrigove Stanislavom
Rebernikom.
Tjedni i mjeseci ne pitaju, već neumitno prolaze, a prijetnja je
sve veća. Gazda Bogdan ne sjedi skrštenih ruku, već radi što
može, trudi se ojačati uglove kuće.
– Uglove učvršćujem željeznim šipkama i vinklinima, sve je
vareno. To ispadne kao armatura od masivnog željeza i ako se
počne rušiti to će držati, pa će se srušiti sve skupa! – kaže
rezignirano Stanko Bogdan.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3582