Kad su počeli, vrtić je pohađalo 30-ero djece, dok ih je sad 65-ero. Prostora za širenje više nemaju, a vrtić pohađaju i djeca iz drugih općina
Punih 5 godina navršilo se otkako je Varaždinska biskupija
postala osnivačem Dječjeg vrtića svetog Nikole na Belici, što je
bila prva ustanova tog tipa pod okriljem Biskupije. Dan prije
Nikolinja tim je povodom varaždinski biskup Bože Radoš
predslavio i misu u lokalnoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene
Djevice Marije.
Kako je proteklo prvih 5 godina rada Vrtića koji nosi ime po
omiljenome dječjem svecu i kakve aktivnosti provode ispričala nam
je ravnateljica ustanove Katja Srnec.
NEKAD I SAD
– Prethodni vrtić vodile su časne sestre, koje su na Belici
djelovale 50 godina, od 1968. Zbog premalog broja novih časnih
sestara raspoređene su u druge samostane, a potom je 2018. godine
Varaždinska biskupija postala osnivačem novog Vrtića, koji otad
nosi ime sv. Nikole.
Kako je ovo bio poljoprivredni kraj, časne su uvijek imale neki
oblik čuvališta djece. Dakle, ona nisu odlazila u klasični vrtić,
već na čuvanje, da bi 90-ih sestre osnovale klasičan vrtić. Jedno
je vrijeme ustanova predstavljala i neki oblik boravka u domu:
neka djeca su kod časnih znala prespavati pa su ih roditelji koji
su radili u inozemstvu uzimali u petak, a u ponedjeljak ujutro
vraćali. Neki nas roditelji i dan-danas znaju pitati: “Nemate tu
za prespavati više?”, jer su oni tu spavali, rekla nam je
ravnateljica.
Glavna zgrada današnjeg Vrtića izgrađena je 2000., a koristi se
15-ak godina – prije toga sve se odvijalo u samostanu.
– Drago nam je što imamo i roditelje koji su također nekad
pohađali vrtić kod časnih sestara. Mi smo laici, ali i
odgojiteljice u vjeri, imamo mandate od biskupa, a i na
Katoličkom bogoslovnom fakultetu završile smo program
doškolovanja za provođenje vjerskog programa u vrtićima. Od
Ministarstva znanosti i obrazovanja imamo verificirani
integrirani program katoličkoga vjerskog odgoja za djecu
predškolske dobi.
Što znači da je program integriran? Možemo tijekom cijeloga dana
provoditi bilo kakve vjerske aktivnosti, a ne samo povremene
radionice i sl. Neke teme tako se mogu dublje obraditi pa tako
imamo npr. molitve prije jela i spavanja, pri čemu ih potičemo da
se sami izražavaju, objašnjava Katja, čime se, dodaje, kod djece
poboljšava govorna komunikacija, dok ih taj duhovni aspekt
umiruje.
– Ako nam je netko u obitelji bolestan, to je djeci jako važno.
Ako je, na primjer, baka u bolnici, pomolit ćemo se za baku i već
tu je prisutna ideja da utjehu i nadu možeš pronaći u vjeri, čime
nas zajednička molitva osnažuje. Pratimo liturgijski kalendar,
što se vjerskog odgoja tiče, surađujemo sa župnikom, na nivou
župe sudjelujemo na danima kruha, na Nikolinju, Majčinu danu i
Danu očeva… Sve je to uvijek povezano sa svetom misom, nakon koje
slijedi kratki program za roditelje, naglašava Katja.
JEZIK, BAŠTINA, EKOLOGIJA…
Odgojiteljice u vjeri tijekom ove godine završile su katehezu
Dobrog Pastira u Đakovu, što je oblik vjerskog odgoja prema
načelima Marije Montessori.
– Specifičnost tog odgoja je atrij, poseban prostor u koji djeca
ulaze i u kojem se obavljaju kateheze vezane uz liturgijsku
godinu. Atrij će biti završen za mjesec dana u ovom prostoru
(ravnateljičinu uredu, op. a.), ja ću se preseliti u neki manji
prostor. Kad djeca dođu u atrij, imat će ponuđeno sve – od
Božića, Uskrsa, cijelu godinu, dakle, prema potrebama djeteta.
Središnja kateheza je Dobri Pastir, a nakon svake kateheze djeca
se mogu izraziti molitvom, crtanjem, pjesmom ili drugim
aktivnostima, kao i manipuliranjem materijala koji su im u atriju
ponuđeni.
U vrtiću Imamo i radionicu engleskog jezika, program predškole,
kao i program eko-etno, u kojem se uči o ekološkom odgoju i
kulturnoj baštini našega kraja, kaže Srnec, a dodaje i da što se
tiče folklora njeguju dobru suradnju s beličkim
Kulturno-umjetničkim društvom.
KARITATIVNO DJELOVANJE
Ove su godine prvi put sudjelovali na Smotri dječjega folklornog
stvaralaštva u Maloj Subotici, gdje su ih pratili tamburaši iz
KUD-a Belica, a od selektora Smotre Gorana
Kneževića dobili su same pohvale.
– Volimo njegovati domaću kajkavsku riječ pa izrađujemo rječnike,
potičemo djecu da doma ispituju roditelje i starije o autohtonim
pojmovima i tako dalje. Kako vrtići teško dolaze do stručnog
tima, ponosni smo što imamo logopedinju i psihologinju, ujedno
djelatnice Caritasova Dnevnog boravka “Dr. Antun Bogdan”, također
ustanovom Biskupije.
Tijekom došašća potičemo karitativno djelovanje kod roditelja pa
skupljamo dobrovoljne priloge za djecu u dnevnom boravku, nakon
čega predškolarci odlaze na sv. misu koju će biskup predslaviti
za djelatnike, korisnike i roditelje dnevnog boravka. Mi već 5
godina odlazimo i pjevamo na tim misama. To je djeci često prvi
susret s djecom s posebnim potrebama – neki to dožive sa strahom,
ali se s vremenom opuste, no važno nam je da se znaju nositi kad
npr. u gradu sretnu nekoga u kolicima, objasnila je ravnateljica
Srnec.
Kad su počeli, vrtić je pohađalo 30-ero djece, dok ih je sad
65-ero. Prostora za širenje više nemaju, a vrtić pohađaju i djeca
iz drugih općina.
– Zahvaljujemo svima koji omogućavaju da naša prekrasna ustanova
dobro funkcionira!, poručila je za kraj.