S velikom tugom jučer smo primili vijest da je jedan od naših osnivača, čovjek nemjerljive energije i entuzijazma, ali prije svega ljubavi prema životu i prema košarci, naš Miro, u 68. godini, nakon teške bolesti izgubio svoju najvažniju utakmicu
Miro Lisjak “doveo” je košarku u Donji Kraljevec
i zajedno sa nekoliko entuzijasta, prije više od 50 godina,
osnovao Košarkaški Klub Donji Kraljevec. Od tada pa sve do danas
on nikad nije prestao voljeti košarku.
Uvijek je bio rado viđen na našim utakmicama i događajima,
znajući udjeliti pravi savjet u pravo vrijeme i svojim
košarkaškim, ali i životnim iskustvom pomoći da sve probleme
riješimo na jedini ispravan način, unutar naše košarkaške
obitelji.
Tenisice, dres i lopta uvijek su bili u “gepeku” i poslije svake
utakmice na koju je došao trebao se odigrati još i pokoji hakl s
Mirom.
I nisu to bili bilo kakvi hakli. Igralo se ozbiljno, “na nož” i
na pobjedu…
A priče poput one o zlatnom vremenu hrvatske košarke kada je
Cibona “rasturala” Europom, a naši članovi i osnivači vjerno su
je pratili na njihovim utakmicama pa bi zimi u Mirinom stanu,
koji je u to vrijeme bio na studiju u Zagrebu, palili parket jer
je bilo prehladno, a nije bilo grijanja, legendarne su još i
danas i prepričavaju se s koljena na koljeno.
Takvih priča ima nebrojeno mnogo, a Miro, ili za prijatelje
Lisica, ima glavnu ulogu u većini od njih…
Miro je do kraja pratio rad našeg kluba, javljao nam se, bodrio
nas i bio uz nas, a mi mu ovim putem obećajemo da ćemo čuvati
sjećanje na njega i njegovu ljubav prema “loptanju pod obručima”.
Vjerujemo da je negdje gore upravo iz “gepeka” izvukao svoju
torbu s tenisicama, dresom i loptom, utrčao na teren i viknuo:
“kaje dečki, pak niste valjda mislili dimo? Ajmo još jedan hakl!”
Svima ožalošćenima Košarkaški Klub Donji Kraljevec izražava
iskrenu sućut.
Prije sutrašnje utakmice u 16 sati minutom šutnje oprostit ćemo
se od našeg Mire.