Ivan Lisjak i Marin Cvetko odlučili suo još pred nekoliko godina snimiti novi kratki film
Proces je bio dosta složen unatoč kratkoj formi, a i sve su
manje-više radili sami pa je sve skupa potrajalo nešto duže nego
obično, no, film je konačno tu!
“U središtu radnje filma jedan je prosječni sredovječni gospodin
koji samo želi u miru pročitati svoje novine i ispuniti
križaljku, ali tu se nađe i jedna muha koja mu to ne dozvoljava.”
Marin potpisuje režiju,
Ivan je glavni producent, a glavni glumac još
jedan Međimurac, Čakovčanin Davor Dokleja.
Snimanje je povjereno Ivanu Majiću iz Osijeka, a
sve ostalo odradili su Marin i Ivan
Lisjak zajedno. Glazbu potpisuje Krunoslav
Lajtman.
“Istraživali smo više načina kako najlakše snimiti film i
shvatili smo da je najlakše ako krenemo od nule i cijeli set
složimo sami jer ga tako možemo posve prilagoditi svojim željama,
a i s obzirom na radnju nije nimalo praktično snimati u nečijem
stanu. Radovi su potrajali gotovo godinu dana. Najprije smo
napravili osnovnu konstrukciju u štaglju, a onda krenuli
uređivati stan što je išlo teže nego smo mislili jer smo željeli
da interijer ‘vuče’ na sedamdesete i osamdesete, a to je znatno
otežalo nabavku namještaja i brojnih rekvizita koji su se u stanu
morali nalaziti.”
Snimanje se odvilo vrlo brzo, sve smo izveli u samo dva dana, no
postprodukcija je bila puno kompliciranija i trajala je znatno
duže, baš kao i predprodukcija, odnosno postavljanje svega za
samo snimanje. Nakon snimanja bilo je potrebno snimiti i
montirati sve zvukove koji se čuju u filmu jer, s obzirom da smo
snimali u štaglju i morali biti brzi, snimati zvuk tokom samog
snimanja nije bila najbolja opcija, a i kod snimanja zvuka
kasnije imali smo puno više kontrole. Ukratko, svi zvukovi u
filmu snimljeni su u dnevnoj sobi moje bake, a ne na samom
setu.
Što se same radnje tiče, nismo htjeli puno komplicirati; moramo
biti iskreni i reći da nam je u prvom planu bila produkcijska
kvaliteta filma s kojom smo na kraju jako zadovoljni. Iz trenutne
perspektive općenito se produkcijski dio snimanja filma činipuno
teži pa smo na tome više radili ne bi li ga digli na veću razinu.
Također, htjeli smo neku temu koja ne opterećuje. Smatramo da su
filmovi danas preopterećeni svojom potrebom da progovaraju o
nekoj temi, budu politički aktivni i slično pa samo se uhvatili
nečega što je sasvim neutralno i na svoj način bezazleno.