Hrvatska će u subotu, 18. studenoga obilježiti Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
Bitka za Vukovar, u kojoj je sudjelovalo oko 1800 branitelja,
započela je 25. kolovoza, a završila 18. studenoga 1991. Do
tragičnog sloma obrane grada poginule su 1624, a ranjeno je više
od 2500 osoba.
U koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenih
branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22 tisuće
njegovih stanovnika. Na popisu zatočenih i nestalih osoba iz
Domovinskog rata još je nekoliko stotina osoba s vukovarskog
područja. Uz žrtvu Vukovara, prisjećamo se i pokolja 43 hrvatska
civila u Škabrnji koji su istoga dana 1991. godine počinili
pripadnici JNA-a i srpski pobunjenici, koji su Škabrnju po
okončanju napada spalili i u potpunosti uništili, a katoličku
crkvu do temelja srušili. Nakon što je selo opustošeno, cijeli je
kraj miniran.
Oni civili koji su bili pošteđeni kasnije su predani hrvatskoj
strani u mjestu Pristeg, a muškarci su zatočeni u kninskim
logorima te kasnije razmijenjeni. Zločin u Škabrnji izveden je
planski, istovremeno kada su pripadnici JNA i četnici divljali u
okupiranom Vukovaru i u drugim područjima Hrvatske gdje su
počinjeni zločini.
List Međimurje u posljednja je tri desetljeća prenio potresne
priče gotovo svih ovdašnjih branitelja koji su sudjelovali u
obrani grada heroja. Podsjetimo, na vukovarskom bojištu
izmijenilo se više od 200 međimurskih branitelja, policajaca
Policijske stanice Čakovec, odnosno pripadnika tadašnje Zasebne
postrojbe Policijske uprave Varaždin. Najveći teret
podnijela je upravo posljednja grupa od 58 policajaca. Njih 10 je
poginulo, dok je nakon niza godina tijekom kojih se vodio kao
nestali, mrtvim proglašen Ivan Oreški. Njegovi
posmrtni ostaci nisu pronađeni do danas.
U logorima, ponajviše u zloglasnom Stajićevu, bilo je zatočeno 26
branitelja, a njih 15 nakon pada Vukovara, uspjelo se probiti do
Vinkovaca.
Heroj Radmanović
Uspomenu na Vukovar u našem kraju posebno njeguje Udruga
vukovarskih branitelja i logoraša Međimurja osnovana 2014. godine
i predvođena poznatim čakovečkim braniteljem Željkom
Sršanom – Campijem. Njegovu smo vukovarsku kalvariju
predstavili uoči Dana sjećanja prošle godine, dok za ovu priliku
Sršan kaže da je udruga posebno ponosna na osmišljavanje izložbe
fotografija nazvanu Vukowar – 87 dana boli i patnje koju je
diljem Hrvatske razgledalo više od pola milijuna ljudi.
Uz ostalo, prikupljali su i humanitarnu pomoć za Socijalnu
zadrugu Duga te su u Vukovar otpremili šest tona hrane i
potrepština. Sam Sršan je od Domovinskog rata do danas, kako
ističe, u gradu heroju bio više od 100 puta. Vrijeme odmiče, no
sjećanja ne blijede. -Kako smo često pretihi, posebno bih
istaknuo međimurskoj heroja – Miroslava
Radmanovića iz Preloga koji je na vukovarsko bojište
došao praktički izravno iz srednje policijske škole.
Na Trpinjskoj cesti uništio je više od 10 tenkova i oklopnih
vozila. Zatim je sa četiri prostrijelne rane s nama ostalima
završio u logoru Stajićevo. To su heroji o kojima se premalo
priča. Prvi poginuli međimurski branitelj u Vukovaru koji je
ubijen još u rujnu 1991. godine, Josip Šajnović,
izdahnuo mi je na rukama. To su traume kakve se ne zaboravljaju.
U cjelini, naša se postrojba koja se borila na najtežim bojištima
– na Trpinjskoj cesti i na Sajmištu, po broju poginulih, svrstava
samo uz bok pripadnika postrojbe HOS-a. Premalo se govori i o
stravičnim zločinima na Ovčari gdje su poginula četiri naša
suborca, kaže Sršan.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3577