Jedan od najvećih problema u nas, smatra, je i produktivnost
– Obrazovanje uopće ne prati potrebe gospodarstva. Obrazovni
sustav, obzirom na potrebe radne snage, poduzetništva i tržišta,
je potpuno promašen. Dok god imamo ‘stručnjake’ koji tvrde da je
cjelodnevni boravak put prema rješavanju problema radne snage,
onda znamo u kojim smo problemima. To su klasične floskule koje
se sipaju, ne da ne piju vodu, nego nemaju veze s ničim.
– Moramo se fokusirati na točno ciljane grupe, znamo gdje nam
fali radne snage i dok god ne budemo osvijestili da nam u tom
dijelu treba i pomoć države, ne samo zbog nas, nego i države –
jer rast i uspjeh svake takve tvrtke generira rast i države – do
tog trenutka nećemo doći na zelenu granu, istaknuo je u razgovoru
za PoslovniFM Alen Kajmović, izvršni
direktor građevinske tvrtke Međimurje PMP.
– Došao sam do podatka da je 50 posto radnih mjesta u Hrvatskoj
direktno ili indirektno vezano uz državu. Mnogi toga nisu
svjesni, svako drugo radno mjesto je dakle ovisno, pa i zbog toga
nam mora biti jasno da smo u velikom problemu. Za svakog
poduzetnika koji se bavi izravnom proizvodnjom moramo reći da je
apsolutni mađioničar, ustvrdio je Kajmović.
Na opasku urednika podcasta Vrijeme je za gospodarstvo Darka
Bukovića, da smo izgubili posljednjih godina uzore, Kajmović
odgovara da nismo izgubili uzore, nego smo od uzora napravili
potencijalne probleme.
– Ako ćemo stvoriti takav obrazovni sustav koji odgovara
potrebama tržišta, problema neće biti. Ne treba izmišljati toplu
vodu, nego primijeniti iskušana i provjerena rješenja koja treba
prilagoditi i primijeniti. Postoje modeli po kojima dijete koje
odrađuju praksu svodi na boravak u prostoru, a ne rad. U Europi
svaka takva praksa ulazi u radni staž, to je početak rješavanja i
problema ne samo rada, nego i sutra mirovine, kazao je
Kajmović.
Na upit kako mjeriti onda produktivnost u državnom i pratećem
javnom sektoru, Kajmović, koji je i sam jedno vrijeme radio i u
Međimurskoj županiji i općini Šenkovec te Ministarstvu kulture,
smatra da se ta produktivnost mora mjeriti i ocjenjivati neovisno
te da postoji na kraju reperkusija. Folklor se događa, netko
popuni formulare, upišu se ocjene i kraj priče, napominje,
prenosi PoslovniFM.
Prisjetio se vođenja Vajde, gdje je bio predsjednik Uprave i gdje
je imao podršku MI Pivac i braće Pivac, kada su problem s radnom
snagom rješavali akcijskim planom gdje su s 3 učenika kroz dvije
godine došli do 22 učenika u tri razreda koje su stipendirali za
mesare, čime su mirno riješili problem odlazećih radnika u
mirovinu.
Kajmović se dosta kritički osvrnuo na gradnje sportskih dvorana
na područjima lokalne zajednice koje će se, u konačnici,
financirati u čak 85 posto od iznajmljivanja za koncerte i druga
zabavna događanja, a najmanje za potrebe djece i sporta.
– Sveli smo i škole, školske objekte i dvorane, na razinu
podizanja spomenika nekom za čijeg je mandata to napravljeno, ne
razmišljajući što će biti poslije. Ne razmišljamo kako ćemo
napuniti te prostore djecom, što će raditi, može li je i kako
koristiti.. Postavljat će se pitanje je li pametnije uložiti
200.000 eura za obnovu takve dvorane ili preusmjeri za
stipendiranje i bolje uvjete djece koja su spremna se školovati
se za deficitarna zanimanja, naglasio je Kajmović. Prisjetio se i
sjajnog projekta koji je postojao, ali nije potrajao.
Gdje su nestali parafiskalni nameti?
Što se dogodilo s pričom o rezanju parafiskalnih nameta? Od 2015.
su ostale otvorene stranice, ništa nije napravljeno. Pogledajmo
porezna opterećenja na plaće u nas i primjerice u EU. Kod nas je
na 1000 EUR neto plaće davanja su 70 posto, a u Poljskoj upola
manje.
Osvrnuo se na bolovanja, koja su u Hrvatskoj otišla tako daleko
da doktorica primjerice pita radnicu do kad trebaš bolovanje, a
radnica mailom odgovara ‘do četvrtka jer trebam nešto obaviti u
gradu’.
– U Poljskoj je nula dana bolovanja na teret poslodavca, a u nas
čak 42 dana. I sve to govori u konačnici o produktivnosti,
istaknuo je Kajmović. Mnogi ne znaju da HZZO kod plaćanja
bolovanja plaća samo neto, a poslodavac kompletan bruto i tu je
opet gospodarstvo zakinuto za ne male iznose, a plaća se nerad.
Međimurje PMP je najveća građevinska tvrtka u Međimurju,
zapošljava 270 osoba i ima trenutno otvorenih 37 gradilišta.
Preuzeli su i 2016. Međimurje beton u stečaju, što se, kaže
Kajmović, pokazalo više nego ispravnim za objedinjavanje ponude
pa tako tvrtka koja je radila 40 milijuna kuna, sada ostvaruje
godišnje 40 milijuna eura prihoda.
– Javni objekti zauzimaju tek 1-2 posto, a većinom smo fokusirani
na privatni sektor, industrijske hale, od kojih je zadnji veliki
posao bila gradnja industrijske hale u Svetoj Heleni, na 22.000
kvadrata prostora.
U vrlo otvorenom razgovoru za PoslovniFM Kajmović iznosi i
razmišljanja o problemu radne snage u Međimurju, u koji se
preselio zbog ljubavi, inatu i volji da neke stvari promjeni, kao
i o životnoj ugrozi ugrizom krpelja, što mu je bila također jedna
prekretnica u životu.
