Dušni dan je blagdan kada se sjećamo svojih pokojnika, odlazimo na groblje i palimo svijeće
U početku su blagdan Svih Svetih sve crkve obilježavale
istog dana, u nedjelju nakon Duhova, no Papa Grgur III. ga je u
prvoj polovici 8. stoljeća premjestio na 1.
studenog. Tada se slave svi sveci i sve svetice koje je
Crkva proglasila svetima, ali i oni koje nije, no koji su
svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove
duše ušle u kraljevstvo Božje, piše Večernji list.
Ovaj blagdan obilježava se još od 4. stoljeća kao dan spomena na
kršćanske mučenike. Budući da je njihov broj tijekom godina sve
više rastao i više ih se nije moglo sve poimence spominjati na
misama, Crkva je odredila jedan dan kada kada se moli za sve
svete i blaženike, poznate ili nepoznate.
Za razliku od blagdana Svih svetih, Dušni dan ili
Spomen svih vjernih mrtvih je dan kada se sjećamo svojih
pokojnika. On je nastao dva stoljeća kasnije, inicijativom opata
iz Krimija, sv. Odilona. Zaslugom benediktinaca, blagdan
Svih svetih proširio se u svijetu, a 1311. godine potvrdio ga je
i Vatikan.
Tog dana vjernici mole za duše svojih pokojnika, na njihovim
grobovima pale svijeće te prisustvuju svetoj misi. Svijeće na
grobovima se pale kako bi duše mrtvih pronašle put u mraku, ali
i u znak sjećanja. Posjet groblju zapravo je odraz vjere,
ali i znak pažnje za naše pokojnike.
Tim se blagdanom izražava nada u zagrobni život, a molitvom se
prisjeća na one i povezuje s onima koji su već zakoračili u
njega. Iako se ovaj dan često naziva Danom mrtvi, to je u
potpunosti pogrešno. Budući da u kršćanstvu ljudska
duša nikada ne umire, već je ona besmrtna, u kršćanskom kalendaru
ne postoji dan koji se prisjeća umrlih, navodi Večernji list.