Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih
Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva
proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali
su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove
duše ušle u kraljevstvo Božje. Kako ne znamo poimence sve koji su
umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se
zajednički moli za sve svete i blažene, znane i neznane.
Blagdan Svih sveti je proslava nebeske crkve, slavlje svetosti, a
svetost je karakteristika Crkve jer je i sama Crkva sveta.
Mnoštvo je onih koji nam svjedoče da svetost ne znači
nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti.
Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih
životnih okolnosti.
Mnoga braća i sestre su već postigli svoj cilj, već su u nebu, u
zajedništvu s Bogom. Mi smo svi stvoreni za svetost i tu istinu
slavimo taj dan.
Što je potrebno činiti kako bismo bili sveti ? Sam papa Benedikt
XVI. rekao je: “Nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela
niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu,
slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima.
Samo s njegovom pomoći možemo postati svetima.”
Svetost dakle nije moralno etička kategorija. Bog je jedini svet
, on je izvor svetosti. Mnogi ljudi su sveti jer su se znali
povezivati sa izvorom svetosti. Svet je čovjek koji iskreno ljubi
Boga. Svetost je dakle pitanje predanja Bogu.
Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih
svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom
pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole
za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na
grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim
molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti
od svih slabosti te da ih uvede u vječnu slavu.
Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske
nade i vjere u zagrobni život. Mi za duše svojih dragih pokojnika
molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje,
biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne
promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo
Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.
Obilazeći groblja primjećujemo krizanteme, svijeće, lampaše,
poneki uzdah, molitvu, poneku suzu i tiho sjećanje. No
neizostavno je pritom promisliti i o smrti. Smrt je sastavni dio
nas. Ona nas dotiče i dira, prethodi nam i slijedi nas, nikako
nas ne ostavlja ravnodušnima. I ma kako se zabavljali ili
skrivali, ne možemo umaći njezinoj sveprisutnoj zbilji. Zato je
datumska povezanost blagdana Svih svetih i Dušnog dana dobra
prilika za razmišljanje o njoj ali i vječnosti.