Pomicanjem kazaljki sata za jedan sat unatrag, s 3 na 2 sata, završilo je ljetno i počelo zimsko računanje vremena, a time se mijenja razdoblje tarifa za obračun električne energije te je obvezna vožnja automobila s upaljenim svjetlima i tijekom dana
Povratkom na zimsko računanje vremena razdoblje više tarife za
obračun električne energije je od 7 do 21 sat, dok se po nižoj
tarifi obračunava od 21 sat do 7 sati ujutro.
Vozači, pak, moraju obavezno danju upaliti dnevna/kratka svjetla
pri vožnji automobila.
“Na motornim vozilima za vrijeme vožnje danju moraju biti
upaljena dnevna ili kratka svjetla u razdoblju od 1. studenog do
31. ožujka. Na motociklu i mopedu za vrijeme vožnje danju moraju
biti upaljena svjetla tijekom cijele godine. Novčanom kaznom od
30 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji postupi suprotno
odredbama ovog članka”, stoji u Zakonu o sigurnosti prometa na
cestama.
Kada će se pomicanje sata ukinuti?
Unatoč tome što je u ispitivanju javnog mnijenja 2018. velika
većina od 4.8 milijuna sudionika ankete u EU izrazila želju da se
ukine pomicanje sata i što je Europska komisija nakon toga
sastavila prijedlog da se to učini, do toga još nije došlo.
Krajem 2022. nagađalo se da bi ovaj problem među svoje prioritete
mogla uvrstiti Švedska za svojeg predsjedanja Europskom unijom.
Međutim, za sada nema indicija da će se to dogoditi.
Švedska je na svojim stranicama objavila da su njezini prioriteti
sigurnost, konkurentnost, zelene i energetske tranzicije,
demokratske vrijednosti i vladavina prava. Jedan od ključnih
razloga zašto još nema ukidanja prebacivanja vremena u EU je to
što se države ne mogu dogovoriti na kojem će vremenu ostati kao
trajnom – zimskom ili ljetnom, piše Index.hr
Kada se rasprava konačno pokrene i sporazum postigne, trebat će
još najmanje jedna do dvije godine kako bi se osiguralo da usluge
prijevoza, uključujući vlakove i letove, prilagode svoje
rasporede. To znači da bi prebacivanje vremena moglo najranije
biti ukinuto 2025.
Do danas su od prebacivanja vremena odustale sljedeće zemlje:
Alžir (posljednji je put promijenio satove 1981.); Brazil
(1932.); Egipat (2015.); Falklandski otoci (2010.); Filipini
(1990.); Hong Kong (1979.); Island (1968.); Indija (1945.);
Indonezija (1963.); Irak (2007.); Južnoafrička Republika (1944.);
Kina (1991.); Kolumbija (1993); Pakistan (2009.); Peru (1994.) i
Rusija (2014.).
Duga povijest prilagodbe računanja vremena
Ideja o prilagođavanju računanja vremena raznim dijelovima godine
nije novost; ona je prisutna već stoljećima. Primjerice, u
Rimskom Carstvu sat je definiran kao jedna dvanaestina dana,
odnosno vremena koje je proteklo između izlaska i zalaska sunca.
Budući da je trajanje dana variralo s godišnjim dobima, to je
značilo da se mijenjala i duljina sata. Sat je zimi trajao 44
minute, a ljeti 75.
Britanski graditelj William Willett iz Chislehursta lobirao je za
prihvaćanje ljetnog računanja vremena u svojem pamfletu Traćenje
dnevnog svjetla iz 1907. godine. Navodno je doživio prosvjećenje
dok je jedno jutro jahao konja.
Shvatio je da “sunce obasjava zemlju nekoliko sati svaki dan dok
mi još spavamo”, dok s druge strane “ostaje samo kratka čarolija
opadajućeg dnevnog svjetla u kojem možemo provesti kratko
razdoblje slobodnog vremena koje nam je ostalo na raspolaganju”.
U Sjedinjenim Državama ideja se povezuje s Benjaminom Franklinom.
Dok je bio američki veleposlanik u Francuskoj 1784., Franklin je
u eseju Ekonomski projekt za smanjenje troškova svjetla u šali
predložio Francuzima da ustaju sat ranije kako bi uštedjeli vosak
za svijeće. Koncept je u SAD-u usvojen 1918.
Ljetno računanje vremena (DST), u kojem se satovi pomiču jedan
sat unaprijed u rano proljeće i vraćaju jedan sat unatrag u
jesen, prvi put je u Europi 1916. godine uvela Njemačka u
nastojanju da u jeku Prvog svjetskog rata smanji potrošnju
ugljena kako bi ga mogla koristiti za svoje tvornice oružja.
Većina susjednih zemalja, uključujući i Veliku Britaniju, SAD i
Australiju, kasnije je slijedila njezin primjer.
Praksa je u Europi uglavnom napuštena nakon Drugog svjetskog
rata. Ponovno je uvedena 1970-ih zbog naftne krize, odnosno zbog
arapskog uvođenja embarga na naftu zapadnim zemljama koje su
podržavale Izrael. Tu je razlog opet bila želja da se smanji
potreba za umjetnim svjetlom, a time i potrošnja energije zbog
poskupljenja nafte.
Loš utjecaj promjene na zdravlje
U međuvremenu su brojne studije pokazale da je utjecaj
prebacivanja na ljetno računanje vremena na potrošnju energije u
suvremenim uvjetima zanemariv, dobrim dijelom zahvaljujući
napretku tehnologije.
S druge strane, sve je više dokaza da prebacivanje ima negativne
učinke na zdravlje.
Primjerice, pokazalo se da u tjednu nakon prijelaza na ljetno
računanje vremena raste broj srčanih udara te probavnih i
imunoloških bolesti. Također se bilježi blago povećanje u broju
prometnih nesreća. Dugoročno gledano, prebacivanje može imati
negativne učinke koji će se manifestirati u obliku depresije,
usporenog metabolizma, debljanja i glavobolja.
Uzrok ovih zdravstvenih problema je to što prebacivanje narušava
naš prirodni cirkadijski ritam, odnosno biološki sat koji je
usklađen sa Suncem.