Redom hrvatskog pletera odlikovan je Dejan Buvač za izniman doprinos u kulturno-umjetničkom amaterizmu i očuvanju kulturnog nasljeđa Međimurja
Redom hrvatskog pletera za izniman doprinos u
kulturno-umjetničkom amaterizmu i očuvanju kulturnog nasljeđa
Međimurja predsjednik Republike Hrvatske Zoran
Milanović odlikovao je 25. listopada
i Dejana Buvača, predsjednika
Zajednice hrvatskih kulturno-umjetničkih društava Međimurske
županije i neumornog slugu kulture našega kraja.
Dejan Buvač još je kao gimnazijalac krenuo putem svog unutrašnjeg
zova, a fascinantno je što ga niti nakon gotovo 42 godine rada na
promociji međimurskog kulturnog nasljeđa entuzijazam nije
napustio. Naprotiv, i dalje traži uspavane kutke Međimurja u
kojima budi ljubav prema baštini, i dalje uporno traga za onima
koji i sami čuju i razumiju taj zov da i njihovu snagu ugradi u
zamašnjak koji je davno pokrenuo.
Dejan Buvač u uredu Predsjednika Republike Hrvatske primio je Red
hrvatskog pletera među samo 30-ak ljudi iz naše zemlje zaslužnih
za predanost i iznimne rezultate.
“Danas je ovdje tridesetak ljudi i udruga, koji su
odlikovani zbog toga što su ostvarili rezultate koji su
mjerljivi. Po tome se razlikuju od svih onih koji rade, koji
predano daju sebe da bi postigli nekakav cilj u zajednici ljudi
koju nazivamo društvo”, istaknuo je predsjednik Milanović.
Dejan Buvač nije samo dugogodišnji predsjednik naše krovne
asocijacije koja okuplja i koordinira čuvare baštine, Dejan je
nagrađivani redatelj, glumac, osnivač dramskih trupa u našem
kraju (još 1997. osnovao je Dječje gradsko kazalište Čakovec,
danas je voditelj KD-a Štolcer Čakovec) itd. Svugdje gdje ima i
najmanjeg traga kulture, ima i Dejana Buvača. Na put prema
kulturi usmjerila ga je strast prema kazalištu, koja i danas gori
u njemu: još 1981. Čakovčanin Dejan Buvač uključuje se u rad
Kazališnog amaterskog studija kojeg je tada
vodio Rajko Dobošić, te u Pjevački
zbor ‘Josip Štolcer Slavenski’ u kojem i danas pjeva.
Bio je među ljudima zaslužnima što je međimurska popevka 2018.
godine upisana na UNESCO-vu listu nematerijalih dobara, odnosno
blaga čovječanstva. A popevki je oduvijek snažno odan ističući je
i u njezinom, katkad zaboravljenom, povijesnom kontekst prema
kojem je na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919.
godine međimurskom popevkom i radom dr. Vinka Žganca
dokazano je da se ovdje uvijek govorilo hrvatskim jezikom, a ne
mađarskim.
Pod njegovim vodstvom Zajednica hrvatskih kulturno- umjetničkih
udruga Međimurja osvojila je brojne nagrade na domaćim i
međunarodnim smotrama i manifestacijama. Inicijatori su brojnih
manifestacija poput smotre Međimurska popevka, Pjesmarice
naših mamica, Žgančevih zapisa, Festivala kazališnih amatera,
smotre koreografiranog folklora, dječje smotre međimurskih
popevki, smotre tamburaških sastava i orkestara i mnogih drugih.
Za takva je postignuća ZHKUUMŽ, koja okuplja više od 70 udruga,
dobila i Povelju Međimurske županije i njezino najviše priznanje
– Nagradu Zrinski.
Dejan Buvač u javnosti uvijek rado govori o kulturi Međimurja, no
nerado ističe sebe, redovito naglašavajući da je kultura utoliko
drugačija od sporta što su svi koji su joj posvećeni – prvaci.