Uzgoj lješnjaka zaokružio je stvaranjem dodane vrijednosti te pored pečenog nudi ulje i brašno od lješnjaka
Željko Vugrinec iz Nedelišća jedan je od pionira
u uzgoju lješnjaka koji već više od dva desetljeća marljivo radi
na unapređenju svojih nasada. Stoga smo ga ovih dana posjetili na
imanju u Gornjem Kuršancu gdje smo ga zatekli u poslovima oko
berbe.
– Poslove oko berbe polako privodimo kraju. Lješnjake smo pobrali
te nam predstoji čišćenje. Ovogodišnji urod u odnosu na prošlu
godinu manji je za 15 do 20%, ne samo kod mene, nego i u cijeloj
regiji. Za prošlu godinu mogu reći da je bila prosječna, ova je
nešto manja, no za iduću godinu možemo očekivati rast. Iako je
ove godine urod manji, plodovi su nešto veći, za razliku od prije
tri godine kad smo imali izuzetno veliki urod, no sitne plodove.
Sve to ima svoje prednosti i mane, dodao je Željko.
– Sezona je bila vrlo čudna. Donijela nam je dosta kiše, no
začudo nije bilo bolesti. Otkad je krenula berba pratilo nas je
samo toplo vrijeme. Beremo ručno, a čistimo strojno. No, prije
same berbe vrlo je važna dobra priprema, naglasio je.
Svoje prve korake u ovoj grani poljoprivrede učinio je prije više
od 20 godina, s tek nekoliko sadnica. No, predanim radom i
stručnošću, svoj uzgoj proširio je na respektabilnih 3 hektara,
gdje uzgaja sorte istarski dugi i rimski.
– Moja priča s lješnjacima počela je prije 20 godina, kad su
rijetki znali što su uopće lješnjaci, a kamoli plantažni nasadi
lješnjaka. U to vrijeme imao sam komadić zemlje, nekih 600
klaftri. Moj poznanik iz Varaždinskih Toplica išao je kupiti
sadnice lješnjaka u Daruvar kod Vlade Moulisa, koji je u
Hrvatskoj prvi počeo s uzgojem lješnjaka kao individualni
proizvođač. Prijatelj je kupio sadnice za 1 ha, a kako sam u
džepu imao 100 kuna kupio sam svega 10 komada. I tako je krenulo.
Postepeno sam počeo širiti nasade i iz lješnjaka izvlačiti
maksimum. Nismo ga prodavali u ljusci, ni sirovog, već pečenog,
stvarajući time dodanu vrijednost. Isplati nam se jer imamo
zaokruženu proizvodnju s prodajom. Prodajemo uglavnom po
sajmovima u regiji, okolici Zagreba te Dalmaciji. Trebalo nam je
nekih 10-15 godina da stvorimo tržište, rekao nam je Željko čiji
OPG pored pečenog lješnjaka nudi i ulje te brašno od lješnjaka.
Osim lješnjaka posadio je i 50 komada oraha, nešto badema, a za
probu je usred Međimurja posadio i maslinu.
Pored stvaranja dodane vrijednosti, ulaganje u mehanizaciju i
navodnjavanje ključni su faktori uspjeha u uzgoju lješnjaka, čega
je i sam svjestan.
– Dugo se bavim uzgojem lješnjaka, za razliku od većine koja se
time počela baviti prije pet, šest godina, misleći da je riječ o
lakoj zaradi, te da kod uzgoja lješnjaka nema puno posla. Istina
je da uzgoj lješnjaka ne iziskuje svakodnevnu brigu, no ipak je
potrebno održavanje, od košnje trave, preko zaštite, do pripreme
za berbu i same berbe. Tako da mogu reći da posao dolazi u
intervalima, pojasnio nam je naš sugovornik.
Prije nekoliko godina, tržište lješnjaka suočilo se s izazovima
zbog mraza koji je zahvatio Hrvatsku i druge zemlje, utječući na
cijenu.
– Prije pet, šest godina bio je jaki mraz. I kod nas, i u
Turskoj, a Turska, pored Italije, diktira cijenu lješnjaka. Tada
je cijena lješnjaka skočila, ljudi su se polakomili, misleći da
će lako zaraditi novac. No, cijena je od tada u konstantnom padu.
Otkupna cijena lješnjaka bila je 11-12 kn i skočila je na 19
kuna. Sad je 14 kuna, odnosno 1,90 eura, kao i prošle godine. No,
valja naglasiti da se kod otkupa odbijaju primjese i mjeri vlaga,
te uzgajivači na kraju dobe 10 -12 kuna po kilogramu i ostanu
razočarani, pojasnio je.
– Treba imati malo sreće i kreativnosti. Najmanja je zarada kad
se lješnjak prodaje samo u ljusci, poručio je.