'Cente smo sveli na mjeru lipa. Teret su u džepovima i novčanicima.' - tvrdi ekonomist Jurčić
Osvrnemo li se unatrag, prije nešto više od devet mjeseci, možemo
se sjetiti vremena kad su u optjecaju bile kune i lipe. One
najsitnije lipe nisu služile ičemu osim za vraćanje kusura onima
koji su isti čekali “do zadnje lipe”. Nešto veći novčići, poput
50 lipa, mogli su čak i poslužiti nečemu, recimo na parkirnim
uređajima ili aparatima za kavu, no i ti su uglavnom bili teret u
novčanicima i džepovima. Većinom se nastojalo plaćati karticama,
novčanicama ili onim “ozbiljnijim” kovanicama poput ‘mrkog mede’,
piše net.hr.
Danas pak se stječe dojam da se stvari nisu puno promijenile i da
su eurocenti, naročito oni najsitniji od 1, 2 i 5, podjednak
teret kao što su svojedobno bile lipa, dvije ili pet, iako je
vrijednost centa u odnosu na lipe značajno veća. Čak sedam i pol
puta.
MNOGI 10 ILI 20 CENTI DOŽIVLJAVAJU KAO 10 ILI 20 LIPA
Kako to da su nam niti godinu dana nakon njihova uvođenja i
eurocenti postali teret u novčanicima i džepovima s kojima ljudi
ne znaju što bi, pojašnjava ekonomist Ljubo Jurčić koji ističe da
je riječ o još jednom, trećem, psihološkom šoku nakon uvođenja
eura.
– Prvi šok je bio kada se, odmah nakon uvođenja eura, počelo
uspoređivati cijene s onima u Sloveniji. Drugi šok bio je kad su
počele stizati plaće u eurima – ne više pet, šest, sedam tisuća
kuna, nego 800, 900, 1.000 eura. Imali smo ta dva šoka, a sad
imamo i treći – da se prilagodimo množiti iznose sa sedam i pol,
kaže Jurčić.
No, mnogi i dalje doživljavaju 10 ili 20 centi kao 10 ili 20
lipa, a tek kad njihov iznos pomnože sa sedam i pol shvate da 20
centi vrijedi više od nekadašnje jedne kune!
‘BILO NAM JE VAŽNO KOJA ĆE SLIKA BITI NA KOVANICAMA’
Kako dalje pojašnjava prof.dr.sc. Jurčić taj se psihološki efekt
najbolje osjeti kod ostavljana napojnica konobarima u kafićima.
– Ispočetka ljudi nisu znali koliku bi napojnicu trebali
ostavljati konobarima. Proveo sam tada malo istraživanje pa sam,
pijući kave od kavane na glavnom trgu do kafića tu u mom kvartu,
pitao konobare kako ide s napojnicama. Nikako – rekli su mi.
Nedavno sam se vratio iz Francuske. Tamo se na mnogim mjestima
ostavlja 50 posto od cijene, bez obzira je li napojnica već
uključena u cijenu ili nije. Pa ako kava košta dva eura, ostavite
konobaru jedan euro. A to bi onda kod nas bilo nekadašnjih sedam
i pol kuna. Kada ste nekome ostavili toliki bakšiš za jednu kavu?
Kod nas se onda išlo na 10 posto od cijene kave, što je na dva
eura 20 centi, a to psihički djeluje nekako sitno i jadno. A
zapravo nije, kaže Jurčić.
Jurčić je još jednom ponovio ono što je često govorio i prije
samog uvođenja eura, a to je da smo nepripremljeni ušli u
europodručje.
– Nama je bilo važno koja će slika biti na kovanicama, a to je
bilo najmanje važno. Sve više ljudi plaća mobitelima, ne čak ni
karticama. Oni i ne znaju što je na novčanicama i kovanicama.
Fizički novac više ne kotira, zaključuje Jurčić za net.hr.