Često se ljudi ljute kad u prognozi spomenemo i sunce i kišu i vjetar
Kažu da tako znaju i sami prognozirati. Ali u puno situacija
vrijeme je upravo takvo da na malom području imamo velikih
razlika, osobito u ljetnim mjesecima.
Tridesetdevetogodišnji prognostičar Kristijan
Božarov dugogodišnji je suradnik našeg tjednika, autor
rado čitane rubrike vremenske prognoze. On je glavni “krivac” za
tjednu prognozu zbog koje ponekad za lijepog vremena sa sobom
nosimo kišobrane…
Kristijan Božarov završio je matematičku Gimnaziju, dvije je
godine studirao fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a
završio telekomunikacije na Fakultetu prometnih znanosti. Strast
prema meteorologiji otkrio je još kao dječak.
– Odmalena sam proučavao stručne knjige o meteorologiji, provodio
sate i sate na otvorenom učeći iz najzanimljivije knjige,
otvorenog neba. Još prije nego sam krenuo u osnovnu školu počeo
sam voditi svoj meteorološki dnevnik i svakodnevno zapisivati
kakvo je bilo vrijeme, a kad sam na Dnevniku na televiziji vidio
nekakve anticiklone i ciklone pitao sam majku što je to. Ona mi
je objasnila da je “ciklona ružno, a anticiklona lijepo vrijeme”.
Ja se s tim nisam složio jer sam zapravo uvijek više volio kišu,
snijeg i vjetar, ono što većina ljudi baš i ne voli. Osim
meteorologije dosta sam zainteresiran za promet i botaniku.
Posljednje tri godine sam se preselio na Kordun gdje sam osnovao
farmu koza pa se sada i time aktivno bavim.
Što nam je svima toliko privlačno u vremenskoj prognozi da je
redovito i pozorno pratimo?
– Ako pogledamo povijest čovječanstva ta važnost brzo postaje
jasnija. Od samih početaka čovjek je jako ovisio o vremenu,
osobito dok standard življenja nije bio takav kao danas. Vrijeme
utječe na skoro svaku ljudsku aktivnost, od gospodarstva,
poljoprivrede, energetike, prometa pa do manjih stvari poput
pranja rublja ili automobila i odlaska na izlet ili
putovanje.Nalazimo se u atmosferi kao u nekom mediju u kojem se
svaka promjena odražava i na nas, kao i na cijelu našu okolinu.
Koji je obim Vašeg posla kad govorimo o vremenskoj prognozi?
Moj najveći interes su kratkoročne prognoze vremena, znači razvoj
vremenskih prilika i neprilika u sljedećim satima i sljedećih
nekoliko dana. Praćenje atmosferskih sustava poput fronti,
ciklona i anticiklona. Naravno, tu onda ulaze i analize brojnih
izmjerenih podataka, usporedba po mjestima, po starijim mjesecima
i godinama.
Griješe li prognostičari u svojim predviđanjima? Ako da, zašto i
zbog čega?
– Često se ljudi ljute kad u prognozi spomenemo i sunce i kišu i
vjetar. Kažu da tako znaju i sami prognozirati. Ali u puno
situacija vrijeme je upravo takvo da na malom području imamo
velikih razlika, osobito u ljetnim mjesecima. Možemo uzeti i
jedan primjer odnedavno. Najavimo sunčan dan uz popodnevne
lokalne, mjestimične pljuskove. Pljusak se dogodi u Prelogu i u
Kotoribi. Drugdje ne. Za stanovnike Preloga i Kotoribe prognoza
je potpuno pogođena, a svi oni ostali prognozu dožive kao
pogrešnu iako se zapravo ostvarila, ali ljudi možda nisu svjesni
da je u mjestu pored njih zaista bio pljusak.
Dakle, treba gledati malo širu sliku jer još uvijek ne možemo
davati prognozu preciznu po gradskim kvartovima, ulicama ili
vašem dvorištu. Neminovno je da se ponekad dogodi pogreška, ali
veće greške su postale rijetkost. Zahvaljujući gustoj mreži
mjerenja i dobrim računalnim modelima prognoza je postala puno
točnija nego prije dvadeset godina. Sve se bazira na točnijim
ulaznim podacima pomoću kojih se složenim matematičko-fizikalnim
algoritmima računa, simulira buduće stanje vremena iznad nas i
naše okolice. U tome nam jako pomažu snažna takozvana
superračunala.Tako dobivamo prognozu temperature, vlage, vjetra,
oborina, tlaka…. Spojem svih tih elemenata izrađujemo vremensku
prognozu. A tu su i sateliti i radarski sustavi.
Koliko su se vremenske prilike promijenile od vremena kada
ste se počeli baviti meteorologijom pa do danas?
– U posljednjih tridesetak godina promjene su se ubrzale. Sve je
manje hladnoće i snijega, a sve više topline. Ljeta su postala
vruća, primjerice broj dana s temperaturom preko 30 stupnjeva
ovdje kod nas na sjeveru Hrvatske se utrostručio posljednja dva –
tri desetljeća. Čini se da bi se taj trend trebao nastaviti. U
Hrvatskoj smo inače dosta zaštićeni Alpama, našom prirodnom
branom od olujnih sustava s Atlantika. Alpe su kao zid koji brani
južnu Europu od kišnih oblaka i jakih vjetrova s oceana. Oni do
nas najčešće dolaze u oslabljenom obliku pa zato nemamo toliko
ekstremnih vremenskih pojava poput sjeverozapadne Europe ili
Sjeverne Amerike. Nemamo tornada, tsunamije, ni ekstremne minuse
ili vrućine i ogromne šumske požare…
Je li vrijeme “ludo” kako se često može čuti među ljudima i što
je tome razlog?
– Ljudi su skloni svaku promjenu vremena doživjeti kao nešto
ekstremno, zaboravljamo kako je bilo prije tjedan, mjesec ili
godinu dana. Zato su iznimno važne meteorološke bilješke i arhivi
na temelju kojih možemo uspoređivati prošle događaje. U
posljednje vrijeme možda se povećava broj vremenskih ekstrema,
ali to je i očekivano s obzirom na općenito topliju klimu koja
omogućuje više energije i žešće atmosferske procese.
Što možemo očekivati, a kad govorimo o vremenu, vremenskim
prilikama u nekoj doglednoj budućnosti?
– Ako gledamo blisku budućnost, desetak dana unaprijed, a to je
razdoblje za koje su današnje prognoze zadovoljavajuće točne,
onda možemo reći da zasad još nemamo nekih velikih toplinskih
valova u najavi. Naravno, valovi vrućine stignu se pojaviti
tijekom sedmog, čak i osmog mjeseca, tako da je svašta moguće.
Ako pak gledamo dalju budućnost, većina svjetskih znanstvenika se
slaže da će se nastaviti trend toplije klime. To bi kod nas
značilo još manje zimskih elemenata, a više onih ljetnih.
Mediteransko područje je jedno od najugroženijih u smislu
klimatskih promjena i na to ćemo morati pridavati sve više pažnje
i ulaganja.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3559