U kući svojih djeda i bake Vlado Kolar je proveo djetinjstvo, no otkad njih nema, prepuštena je propadanju. Prije nego je sruši, za posljednju je uspomenu okupio svoje potomstvo, kćerke i unučad
Na drvenoj stropnoj gredi kuće u Ulici Zrinskih u Orehovici datum svjedoči da je riječ o možda najstarijoj kući u ovom međimurskom mjestu: ‘Napravleno 1901. Apriliuša 26.’
I ne samo to, stoji i da je gazda kuće bio Gjura Kollar, a gazdarica Mara Horvat, dok je majster koji je kuću izgradio bio Lukač Lončarić.
Kao nijemi svjedoci života predaka obitelji Kolar u nekadašnjoj spavaćoj sobi još stoje i stari krevet i ormari, u kuhinji peć, a štagalj krije još starina koje su nekad, početkom prošlog stoljeća, bile moderna čuda u obradi zemlje.
Kuća ipak odbrojava svoje zadnje dane – otkako su umrli njezini posljednji stanari, Franjo i Marija Kolar, djed i baka Vlade Kolara Čerčeka, kuća je prepuštena propadanju i danas već predstavlja opasnost za prolaznike.
Vlado, koji je na tom ‘gruntu’ odrastao, teška srca donio je odluku – kuća se mora srušiti. No, prije toga je za jednu posljednju uspomenu okupio svoje potomstvo, kćerke Marinu Sraku s kćerkama Leom (14), Elom (6) i najmlađom, tek sedmomjesečnom Teom, te Sanju Novosel s kćerkom Ninom (11) i sinom Karlom (20), jedinim Vladinim unukom.
– To je moja djedovina, tu sam proveo djetinjstvo i iako smo se kasnije preselili, moja mladost je vezana za ovu kuću. Čuvali smo je za djecu, misleći da će je možda netko htjeti urediti, ali Marina je s obitelji u Otoku, a Sanja u Novom Selu na Dravi, pojašnjava Vlado.
Ipak, ‘grunt’ ne planira prodavati, ne gubi nadu da će možda netko od unuka htjeti život graditi na ostavštini svojih predaka…
Vrijedne starine iz kuće već je prije nekoliko godina dao KUD-u Fijolici iz Orehovice na čuvanje, a možda i preostalim predmetima netko udahne novi život. Kuća će ipak uskoro biti srušena, a i to će Vlado, smije se, pretvoriti u doživljaj za obitelj i prijatelje jer će se svi uključiti u radnu akciju.
