Bernarda je na mjesto zvonarice uskočila privremeno, da pomogne rođaku koji se razbolio, ali već godinu dana se nitko drugi ne javlja…
Zvonarica ‘na zamjeni’ Bernarda Horvat iz Vularije, preuzela je tu dužnost jer ju je bivši zvonar Pavel Škvorc, koji joj je ujedno i rođak, zamolio da ga zamijeni.
– On više nije mogao to raditi zbog bolesti pa smo se dogovorili da uskočim dok se netko ne javi. No već se godinu nitko ne javlja tako da zvonim već godinu dana, kaže Bernarda.
– Obaveze su to, moraš biti tu dok te netko treba. Treba zvoniti dok netko umre, za sprovod, za mise. Na kraju mise treba pospremati, stavljati liste na oglasnu ploču tak da se do sada nitko nije javio da bi to radio, a i to je sve dobrovoljno, objašnjava.
Zato će i dalje obavljati ne samo posao zvonarice, nego i sve ostalo što treba. Zatekli smo je kako uređuje unutrašnjost tamošnje crkve.
– To je za pepelnicu bilo, treba to sad pospremiti jer to smo imali prije Uskrsa. Sad sam i sve unutra promijenila u bijelo, a prije je bilo plavo. Svaka boja je za neku prigodu, tako je prije Pepelnice i Uskrsa sve bilo ljubičasto, pa ide sve bijelo, onda kad je naše proštenje srce Isusovo, srce Marijino onda ide sve crveno. Za Dane kruha opet imamo posebno ukrašeno objašnjava Bernarda i dodaje da iako su nedavno obavili veliko čišćenje, posla i oko čišćenja uvijek.
– Treba redoviti čistiti paučine jer ljudi to vide. Mučili su nas sve donedavno oni kukci, smrdljivi martini. Stalno je nešto, komentira Bernarda koja vodi računa da se ipak napravi sve što treba.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.500