U tijeku je berba šparoga. Kultura je to na koju se Josip odvažio prije pet godina...
Tridesetogodišnji diplomirani agronom Josip Vugrinec iz Ivanovca prvi je susret s poljoprivredom imao još kao dječarac. Baka i djed bavili su se poljoprivredom, a sjeća se da je s nepunih pet godina već sjedio za traktorom. Baka Ana i danas, iako samo za svoje potrebe, hrani koje grlo i sadi krumpir. Majka Štefica većinu je radnog vijeka provela u MTČ-u, a kad se ugasila tvornica i ona se okrenula poljoprivredi. Danas je među ostalim zadužena i za proizvodnju sireva. Obitelj ima petnaest hektara zemlje na kojima uz uobičajene kulture sade korjenasto povrće, peršin i mrkvu koje plasiraju u restorane i na tržnicu. Počeli su saditi i butternut tikve, a u tijeku je berba šparoga. Kultura je to na koju se Josip odvažio prije pet godina. Kad je završio fakultet, radio je u drugim tvrtkama, pa vagao između poljoprivrede i odlaska u inozemstvo. Prevladala je poljoprivreda, a zainteresirao se za šparoge. Najprije su doma posadili nekih sedamsto komada, a onda još oko dvadeset tisuća na oranicu.
– Tata Franjo je najprije iz Slovenije donio sadnice šparoga. S druge strane moja zaručnica Veronika je prodavala šparoge u sezoni u Njemačkoj i tako smo stupili u kontakt s proizvođačem u Njemačkoj, nabavili sadnice i krenuli. Godine 2018. smo posadili šparoge na hektar i pol zemlje. Prije toga smo odradili kako to već ide, pripremu zemlje, a morali smo i okrupniti zemljište. S obzirom na to da je prošle godine u vrijeme berbe vrijeme bilo loše, nije bilo kiše, ovo nam je prva ozbiljna berba, govori Josip.
Dodaje da su šparoge kultura koja daje plod tek treću godinu nakon sadnje.
– Velike su investicije na samom početku, a do prve berbe treba. Nisam uspio dobiti potpore za nasad, a sada pak se borimo s fondovima jer želimo nabaviti sustav za navodnjavanje. Nadam se da ćemo uspjeti ove godine. U odnosu na prošlu, ove godine su vremenski uvjeti puno bolji, ali ipak nam je neophodan taj sustav, objašnjava Josip. Berba je počela krajem travnja i trajat će otprilike do sredine lipnja. Očekivani prinos je iznad tri tone, a kroz godine bi trebalo biti i do šest tona.
– Bere se svaki dan i to ručno. Dnevno naberemo nekih 200 kilograma šparoga. Nemamo problema s plasmanom jer se sve više traže šparoge. Plasiramo ih u restorane po Čakovcu, Varaždinu i Zagrebu, a radimo i s trgovačkim centrima po Dalmaciji, otkriva Josip. Dodaje da je to zahtjevna kultura, jer šparoga mora biti svježa, pup zatvoren. Zato se šparoge odmah nakon berbe sortiraju i pakiraju, pospremaju u hladnjaču i već drugi dan isporučuju.
– Ima puno posla s njima, ne samo sad kad se svaki dan bere, nego kod održavanja nasada. Treba redovito plijeviti tako da ne može a da se ne radi na polju stalno. No to nam je svakako najprihodovnija kultura otkriva Josip. Već planira novi nasad kojem trebaju tri godine za urod, jer postojeći će najveći prinos davati nekih deset do dvanaest godina.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.50