ODLAZAK ALENA KAJMOVIĆA I bez mene Vajdin vlak vozi dalje utabanom stazom uspjeha!

Iza sebe ostavlja tvrtku koja je, kaže, nadrasla sva očekivanja i postala sinonim za uspjeh na ovim prostorima

Potpuno neočekivano stigla je prošle subote vijest da predsjednik uprave Mesne industrije Vajde d.d. Alen Kajmović napušta tvrtku i okreće se novim poslovnim i životnim izazovima. Iza sebe ostavlja tvrtku koja je, kaže, nadrasla sva očekivanja i postala sinonim za uspjeh na ovim prostorima.

U Vajdu je Kajmović stigao prije nešto više od 4.5 godina, iz Servisnog centra Trogir, tvrtke kćeri Brodotrogira u vlasništvu Danka Končara. Magistar pedagogije i sociologije, koji je dotad prošao sito i rešeto javnog sektora, od prosvjete, potom i lokalne i regionalne samouprave u kojima je obnašao pročelničke dužnosti, sve do same izvršne vlasti kao zamjenik ministra kulture, u Trogiru je prvi put zakoračio u privatni sektor. Nakon što je u godinu dana uspješno dovršio reorganizacijske pripreme koje su omogućile snažan proboj Servisnog centra na tržište, u Međimurje se vratio prvenstveno zbog obitelji.

NEBO I ZEMLJA

Vajda u koju je stigao te 2017. godine i Vajda koju ostavlja iza sebe razlikuju se, kaže, poput neba i zemlje.

– Kad sam došao, situacija je bila izrazito napeta. Vajda je tad tek započela svoj veliki investicijski ciklus, gradila se nova strojarnica i cijelo dvorište nam je bilo raskopano. Proizvodnja se ipak morala nesmetano odvijati, a paralelno smo se borili i s manjkom radnika, problemom koji se nije uspijevao riješiti godinama prije, pojašnjava.

Osim toga, Grupa Pivac još nije bila čvrsto prihvaćena kao novi vlasnik, govori Kajmović, doživljavalo ih se kao potencijalnu opasnost koja bi tvrtku mogla pretvoriti u nešto potpuno suprotno od onoga što je ona danas. No, upravo su Pivci, naglašava Alen, najzaslužniji za Vajdin preporod, oživljavanje mesarske profesije koja je bila na ivici zatiranja, kao i za to što upravo Vajda već treću godinu suvereno drži prvo mjesto po uspješnosti na razini cjelokupnog gospodarstva u Međimurju.

– Mene su doveli prvenstveno da započeti investicijski ciklus iznesem do kraja i da se započne rad na organizacijskoj strukturi. To je bio izrazito težak posao, jer je moj jedini doticaj s Vajdom dotad bio isključivo u diskontu kad sam kupovao meso. Trebalo mi je vremena da prikupim sve potrebne informacije, stvorim svoju sliku, otkrijem ‘meke trbuhe’… Znao sam da je ključno shvatiti kako funkcionira cijeli proizvodni proces, pa sam prvih dana provodio jako puno vremena u proizvodnji, sa svojim sam ljudima na posao dolazio u 4 ujutro na jedna vrata, u 8 navečer izlazio na druga vrata, pratio ih subotama i nedjeljama… Trebalo mi je dobrih osam mjeseci da sve ‘pokopčam’ i napravim zaokret, a onda sam identificirao ljude koji bi mogli biti dio mojeg tima i počeo sam rješavati organizacijsku strukturu u svakoj organizacijskoj jedinici, pojašnjava.

OGROMNI ISKORACI

U samu upravu ušao je 1. srpnja 2018. godine, a nakon što je dotadašnji predsjednik uprave Vladimir Mesarić otišao u mirovinu, Kajmoviću je povjerena čelna pozicija.

– Još su jedno vrijeme Pivci redovito dolazili u Vajdu i radili svoje analitike, a onda su prestali dolaziti jer su stekli povjerenje u cijeli moj tim, a time i mene osobno. To ogromno povjerenje traje i danas, a Vajda je otad napravila ogromne iskorake, ističe predsjednik uprave Vajde na odlasku.

O kakvim iskoracima i poslovnom uspjehu se doista radi najbolje će ilustrirati brojke – Vajda je s prihoda od oko 290 milijuna kuna 2017. godine skočila na 552 milijuna kuna, te s nešto manje od milijun kuna na čak 27,3 milijuna kuna dobiti, prije oporezivanja.

Dobit, međutim, vlasnici nisu spremali u džep, nego su je svake godine iznova vraćali u Vajdu, stalno su pokretali nova ulaganja. Podizala se time i produktivnost, a posljedično se prostor otvarao i za povećanje plaća koje su u četiri godine rasle za gotovo tri tisuće kuna! Prema javno dostupnim podacima portala poslovna.hr, i sami smo se uvjerili da je prosječna isplaćena plaća u Vajdi skočila s 4.844 kune 2017. godine na, za međimurskog radnika rijetko dostižnih, 7.513 kuna.

– Na to sam stvarno posebno ponosan, kao i na naš projekt stipendiranja budućih mesara u koje smo u tri godine uložili oko 600 tisuća kuna, čime smo ne samo revitalizirali ovo zanimanje, nego smo pokazali model koji se može primijeniti i na druga zanatska zanimanja, kaže.

ZAŠTO BAŠ SAD?

S obzirom na sve ovo, Vajda je danas dobro uhodani stroj, vlak koji glatko klizi tračnicama, pa Alena Kajmovića njegovi radnici ovih dana nerijetko vuku za rukav s pitanjem – zašto odlazi baš sad, kad sve funkcionira?

– Već kad sam dolazio, Pivcima sam najavio da je ovo posao koji će se ili odraditi u 4-5 godina, ili ćemo proglasiti neuspjeh. Cilj smo postigli i puno prije nego smo si to zacrtali i time se meni dogodio totalni pad izazova, a sa svoje 42 godine još imam snage i volje krenuti u nove pothvate. Osim toga, ovakve upravljačke pozicije toliko potroše čovjeka da jednostavno treba promijeniti ne samo okolinu nego i kompletnu djelatnost da bi iz sebe mogao izvući novi elan da nastaviš raditi. Mojim odlaskom se apsolutno ništa ne mijenja, lokomotiva i vagoni su i dalje isti, i dalje je u njima ista ekipa, mijenja se samo vlakovođa, ali moj nasljednik Vilim Simon doista je prava osoba da preuzme Vajdu jer naše procese poznaje od početka do kraja.

Na početku je radio komercijalu, pa je kao član Uprave bio zadužen za proizvodnju i potom je preuzeo sustav kooperacije od kojeg je napravio besprijekoran stroj. U svakom je segmentu pokazao rezultate i doista je najbolja osoba za ovaj posao jer je bio uz mene svo ovo vrijeme i sve smo odrađivali bok uz bok. Ako za nekoga mogu dati ruku u vatru da će nastaviti istim smjerom i tempom, ako ne još i dodatno podići ljestvicu, to je svakako Vilim, pojašnjava Alen Kajmović.

ZAUVIJEK ‘MOJA’ VAJDA

Na novo radno mjesto, u tvrtku Međimurje PMP odlazi na poziv direktora Božidara Žvorca koji je, pojašnjava Kajmović, prepoznao da je sad trenutak za neke nove iskorake.

– Međimurje PMP bio je nositelj svih investicijskih aktivnosti u Vajdi, vidio je kako funkcioniram a i rezultati su pokazali svoje. Ponudio mi je posao koji nisam isprve prihvatio, ali kad sam čuo njegov plan, smjer i viziju, zainteresirao me. Zaokruženost te priče dala mi je poticaj i uspjeli smo se relativno brzo dogovoriti, pojašnjava.

Od Vajde se službeno oprašta 1. lipnja, znajući da je od prvog dana otkako je ušao u Vajdinu priču dao svoj maksimum. Ipak, mislio je, kaže, da će odlazak biti lakši.

– Kad vidiš reakcije ljudi, da je dobrom dijelu stalo i da su ti spremni podršku iskazati i kad odlaziš… doista nisam očekivao da će tako reagirati, dirnule su me njihove riječi i poruke. Stvarno mi je važno da znaju da nema razloga za zabrinutost niti nesigurnost, jer sve funkcionira i treba samo dalje inzistirati na utabanoj stazi koja vodi prema cilju, ona je dokazano dobra, zaključuje Alen Kajmović.

Ipak, iza sebe vrata ostavlja odškrinuta, a jednim će okom, poručuje, uvijek paziti na – svoju Vajdu.