Neobična priča iz Varaždinske županije...
S.B. iz Varaždinske županije 14 je godina bio uvjeren da je otac
dječaka za kojeg je plaćao i alimentaciju. No, kad je doznao da
dječak nije njegov, podigao je tužbu protiv bivše partnerice,
sina i njegovog pravog biološkog oca, tražeći da mu se vrati
novac.
Jednim dijelom to mu je i uspjelo, pa mu dječakov biološki otac,
prema presudi Općinskog suda u Varaždinu, mora isplatiti 34.200
kuna. Sud je odbacio dio tužbe koji se odnosi na bivšu partnericu
i dječaka za kojeg je mislio da mu je sin, pa će im sad morati
nadoknadiiti 31.500 kuna sudskih troškova.
Neobična priča počela je 2003. godine kad su se upoznali i
zaljubili. Družili su se tri do četiri mjeseca.
Kad je zatrudnjela, uvjeravala ga da je bila jedino s njim. U
prosincu 2004. priznao je očinstvo i prema nagodbi sklopljenoj
između njega i bivše partnerice pred Centrom za socijalnu skrb
obvezao se isplaćivati 600 kuna mjesečno za dječakovo
uzdržavanje.
Taj je iznos 2012. povećan na 900 kuna. I onda su 2016. počele
selom kolati priče da dječak nije njegov, pa je S. B. predložio
da se napravi test očinstva. Čak i kad je dobio nalaz da nije
biološki otac, uvjeravala ga je da to nije točno i da je test
sigurno nevaljan.
No, kasnije je ipak priznala da mu je, spavajući s drugima,
“vratila” to što je on nju prevario, ali je i dalje inzistirala
da je, prema njezinu izračunu, on otac. Trajalo je to sve dok na
Općinskom sudu u Varaždinu 2018., nije pravomoćno utvrđeno da
S.B. ipak nije dječakov otac.
Do tada je uplatio oko 122.700 kuna alimentacije. U tužbi je
naveo da ga je bivša partnerica neistinitim tvrdnjama navela da
prizna očinstvo i 14 godina “održavala u zabludi”, a on nije,
kaže, imao razloga sumnjati jer je s njom imao intimne odnose u
vrijeme dječakova začeća. Nije imao saznanja da je u isto vrijeme
imala intimne odnose i sa drugim osobama.
U tužbi je tražio da mu sin za razdoblje od kolovoza 2004. do
prosinca 2013. vrati iznos od 73.200 kuna te da mu svo troje
solidarno isplate još 49.500 kuna za razdoblje od siječnja 2014.
do srpnja 2018. Majka i sin protivili su se tužbenom zahtjevu
ističući prigovor promašene pasivne legitimacije. Smatraju da S.
B. povrat treba zatražiti od pravog oca.
A pravi otac također je osporavao tužbu uz obrazloženje da nije
imao nikakvih saznanja da je dječakov otac. Požalio se da ga je
S.B. svojim svojim priznanjem očinstva zapravo onemogućio da
sazna da je on otac.