Za početak njegove sportske priče zaslužna su dva događaja: 2008. godine je kao osnovnoškolac posjetio Stolnoteniski klub Mladost Ivanovec, a nakon toga prisustvovao je i prezentaciji paraolimpijskih sportova u Čakovcu
Među stolnotenisačima s invaliditetom, mladi Nino Baša (21) iz Ivanovca dobro je poznato ime. Državni reprezentativac, juniorski prvak na Europskim igrama mladih i brončani na Svjetskim igrama osoba s invaliditetom samo su neki od brojnih naslova koje je Nino skupio kroz godine. Nino je nedavno osvojio i srebrnu medalju na državnom prvenstvu za osobe s invaliditetom.
– Ne znam što mi se dogodilo u finalu da sam poražen, ali revanš slijedi, najavljuje dobro raspoloženi Nino koji je u finalu odigranom u Splitu izgubio 3:1 u setovima od Puljanina Dejana Nišandžića.
Otkrio nam je da su za početak njegove sportske priče zaslužna dva događaja: 2008. godine je kao osnovnoškolac posjetio Stolnoteniski klub Mladost Ivanovec, a nakon toga prisustvovao je i prezentaciji paraolimpijskih sportova u Čakovcu. Nakon toga je odlučio uzeti reket u ruke. Ostalo je povijest. – S obzirom na to da u Čakovcu nije bilo drugih stolnotenisača s invaliditetom, počeo sam igrati u Stolnoteniskom klubu osoba s invaliditetom Varaždin. Nakon što sam odradio prvi trening rekli su mi da idući tjedan putujem na prvo državno prvenstvo, otkriva nam Nino o svojim teniskim počecima.
PRIJEVARE
Nešto kasnije uslijedio je i poziv da zaigra za zagrebački stolnoteniski klub invalida URIHO te poziv u reprezentaciju. Proputovao je mnogo: od Portugala i Finske do Kuvajta.
– Posebno mi je u sjećanju ostala jedna anegdota iz Kuvajta. Svi mi koji igramo u kolicima imamo jastučiće na kojima sjedimo kako bi nam bilo ugodnije, ali i kako bismo bili u povišenom položaju u odnosu na igraći stol. Ekipi iz Kuvajta je nedostajao jedan takav jastuk pa su željeli kupiti moj naglašavajući da novac nije problem, prisjeća se Nino.
Od prodaje na kraju nije bilo ništa, a u sjećanju mu je ostao još jedan detalj: igrači pojedinih ekipa nakon igranja u kolicima, odlaze na tribine odjednom postavši pokretni. Međutim, Nino se na tu vrstu prijevara ne osvrće, već predano radi ono što voli, a podršku mu u tome pružaju majka Željka te otac Damir i sestra Ana.
– Jednom tjedno odlazimo u Zagreb na trening, a i kad su natjecanja netko od nas prati Ninu, otkriva nam Damir koji je sinu često i suigrač kad vježba kod kuće.
Da bi ostao u formi i igrao što više, Nino se učlanio i u STK Zasadbreg gdje se natječe u I. županijskoj ligi, ravnopravno s ostalim stolnotenisačima.
– Koliko znam, u Međimurju osim mene nema aktivnih stolnotenisača s invaliditetom, pa pozivam sve dečke i cure koji žele i mogu da mi se jave putem društvenih mreža pa da zaigramo zajedno, ističe Baša.
Jer invalidska kolica ne moraju biti prepreka. Mladom sportašu cilj su paraolimpijske igre u Parizu 2024.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.498