Formalna dokazna radnja prepoznavanja optuženika nikad nije provedena, što predstavlja neshvatljiv propust. Oštećenoj su tijekom izvida pokazane fotografije mogućih počinitelja, između ostalih i Taradija, što potvrđuju policajci, ali ga ona tada nije prepoznala, kaže Taradijev odvjetnik Mario Sokač
Marko Taradi nije pucao na Nikolinu
Babić u Čakovcu 2008. godine, potvrđeno je pravomoćnom
presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Posjetimo, Taradi je
uhićen 12. lipnja 2014. godine i gotovo osam godina trajala je
njegova borba. Od početka je tvrdio da je nevin, a sada mu to
više nitko ne može poreći!
Primivši presudu kojom Vrhovni sud potvrđuje prethodnu
oslobađajuću presudu Županijskog suda u Varaždinu, Marko Taradi
je, putem svoga branitelja Marija Sokača,
ekskluzivno za List Međimurje poručio:
– Od prvog dana tvrdim da nisam napravio počinio nikakvo kazneno
djelo prema Nikolini Babić. Sad je to konačno potvrđeno
pravomoćnom presudom i konačno je skinuta ljaga s moga imena –
kaže Marko Taradi.
Riječ je o 38-godišnjem Čakovčaninu koji je nakon uhićenja gotovo
dvije godine i šest mjeseci proveo u istražnom zatvoru. Potom se
branio sa slobode, iz Oporovca, gdje je zasnovao dom i obitelj. U
Oporovcu su mu uvijek vjerovali i pružali mu podršku, baš kao i
kod kuće u Čakovcu.
ŽIVOT TEČE DALJE
Posljednji put vidjeli smo ga vidjeli u Prelogu, kao djelatnika
komunalne tvrtke. Živi normalnim životom, a ono što mu je najviše
nedostajalo to je ovih dana i dobio – konačnu potvrdu da nije
kriv, da nije atentator.
Već je prije nekoliko godina pravomoćno oslobođen i optužbi da je
baš on 2013. godine postavio bombu u živicu Ane Marije
Sobočanec Dujić, sestre Nikoline Babić
Veliku ulogu u njegovu oslobađanju od optužbe za pokušaj ubojstva
odigrao je branitelj Sokač. Riječ je o Varaždincu koji je – po
ocu – porijeklom upravo iz Oporovca.
– Oporovec kao poveznica je u ovoj priči slučajnost. Srž je u
tome da sam odmah osjetio da je riječ o nedužnom čovjeku kojemu
treba pomoći. Od prvog dana i prvog iskaza policiji govori
apsolutno isto. To je naglasio i Županijski sud u Varaždinu, a
presudu je potvrdio Vrhovni sud RH. Nijedan počinitelj ne može
tako dugo održavati toliku razinu vjerodostojnosti. Pojasnio je i
odakle njegov DNA na pištolju – jer je njime pucao u streljani.
Prvotna presuda, kojom je osuđen na više od pet godina zatvora,
donijeta je pod određenim impresijama, a ne sukladno dokazima –
kaže odvjetnik Mario Sokač koji je Taradija branio sa zagrebačkom
odvjetnicom Marijanom Tomić.
NIJE GOTOVO
Na pitanje jesu li pravne bitke za Taradija ovime dovršene,
očekivano nam odgovara kako – nisu.
– Slijedi zahtjev za naknadu štete prema državi jer je dvije i
pol godine neopravdano bio u istražnom zatvoru. To bi bila barem
nekakva satisfakcija – kaže Sokač.
Od Suda smo pribavili pravomoćnu presudu Vrhovnog suda.
Pojašnjeno je zašto Taradi ne može biti proglašen krivim za
napade na Nikolinu Babić, poduzetnicu, političarku i predsjednicu
Hrvatskog teniskog saveza te kćer međimurskog poduzetnika
Alojzija Sobočanca.
Kao i niži sud, i Vrhovni sud je potcrtao kako ne postoji čvrsto
zatvoren krug indicija koje bi ukazivale na njega kao jedinog
mogućeg počinitelja. Tog 4. svibnja 2008. godine u Ulici Mate
Lovraka u Čakovcu napadač je prišao BMW-u u koji je Nikolina
Babić netom prije stavila tada trogodišnjeg sina.
Hicem iz pištolja s prigušivačem pogodio je vozačko staklo, a
zrno je okrznulo desni rukav njene trenirke. Pobjegla je vozilom
da bi u Marofskoj ulici, u blizini bolnice, vozilo bilo još
jednom pogođeno, u blatobran.
Ispočetka se baratalo (nikad pobijenom) tezom o dva napadača jer
je bilo teško povjerovati da bi netko trčeći sustigao jureći BMW
u drugoj ulici. Potom je za sve optužen Marko Taradi, ali je ta
presuda ukinuta i suđenje je ponovljeno. Slijedilo je novo
suđenja u kojem je oslobođen, što je sada i pravomoćno.
NESHVATLJIVO!
Državno odvjetništvo u žalbi je navelo da je Nikolina Babić
tijekom suđenja prepoznala Marka Taradija. No, Vrhovni sud to u
potpunosti odbacuje.
– Ovo je vrlo dvojbeno. Prije svega, formalna dokazna radnja
prepoznavanja optuženika nikad nije provedena, što predstavlja
neshvatljiv propust. Oštećenoj su tijekom izvida pokazane
fotografije mogućih počinitelja, između ostalih i optuženika, što
potvrđuju policajci, ali ga ona tada nije prepoznala. Međutim,
nakon što je bila upoznata s njegovim uhićenjem prepoznala ga je
putem fotografija na Facebooku, kako kaže, s 50 posto sigurnosti.
Tek nakon što je vidjela snimku njegovog ispitivanja kao
okrivljenika bila je sigurna da je on počinitelj i to pod
utjecajem saznanja da je njegov DNA nađen na pištolju iz kojeg je
pucano. Osim toga, radi se o prepoznavanju dotad nepoznate osobe
čija je glava bila prekrivena kapuljačom, i to šest godina nakon
događaja koji se zbio u noćnim uvjetima, a bila je u stanju šoka
– kažu vrhovni suci.
Marko Taradi je u mladosti pomagao poduzetniku i lovcu
Miljenku Crnčecu iz Mihovljana. Crnčec pak je
bio u zavadi s obitelji Sobočanec… priča seže još u 80-te
godine prošlog stoljeća i već smo o svemu pisali. Miljenko Crnčec
počinio je samoubojstvo u Čakovcu 13. lipnja 2014. godine, dan
nakon Taradijevog uhićenja.
Kada je Taradi Sudu pojašnjavao odakle njegov DNA na pištolju
kojim je pucano na Nikolinu Babić, rekao je da je s Crnčecom
odlazio u lov, premještao oružje u ormarima i pomagao u kući, a
Crnčec mu je dao da iz pištolja puca u streljani. Sve te navode
potvrdili su brojni svjedoci pa ih je prihvatio i Vrhovni sud.
Zanimljivo je da na pištolju nije nađen nijedan drugi trag, a čak
se zna tko ga je sve dirao i iz njega pucao.
NIJE DOVOLJNO
Slično je obrazloženje i za prijeteća pisma. Stupanj
vjerojatnosti da ih je Taradi sročio i nije previsok, nisu
isključene ni neke druge osobe, a ionako je za Crnčeca raznosio
poštu.
– Osim toga, prijatelj pokojnog Crnčeca potvrdio je da je Crnčec
njemu i Taradiju govorio da ima nekog Slovenca koji za njega
obavlja ‘prljave poslove’. Stoga nije isključeno da bi pokojni
Crnčec, kojeg Sud prvog stupnja osnovano smatra odgovornim za
slanje prijetećih poruka i napade na kćeri Alojzija Sobočanca, u
tu svrhu angažirao druge osobe s kriminalnim iskustvom, a ne
optuženika kao mladu i neporočnu osobu – podcrtao je i Vrhovni
sud.
Ne slažu se s tvrdnjom da se Crnčec ubio zato što je Taradi
uhićen. Ovo je tek pretpostavka, smatraju. Ističu kako je, s
druge strane, sam Crnčec za života odlučno negirao da bi Taradi
bio povezan s pucnjavom, što je čulo više svjedoka.
– Zaključno, treba reći da optužba jest prikupila određene
indicije koje su mogle opravdati sumnju da je optuženik
počinitelj. No, ta razina sumnje nije dovoljna za osuđujuću
presudu – potpisao je Ranko Marijan kao
predsjednik Vijeća Vrhovnog suda RH.
A kriminalisti mogu slobodno ponovo otvoriti slučaj, jer imaju
(barem jednog) atentatora na slobodi. Podsjetimo samo na
Taradijeve intrigantne riječi kojima smo svjedočili kad je, u
prvom navratu u Varaždinu, bio osuđen: – Niti sam ja to napravil,
niti je Crnčec napravil suicid!
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj
3.497