Samohrana majka dvoje maloljetne djece radila je na razvrstavanju otpada, a poslodavac joj je, kako je navela u tužbi, 1. rujna 2021. fizički prepriječio ulaz u poslovni prostor onemogućivši joj dolazak na radno mjesto te najavio isto i za iduće dane, govoreći joj da je bolesna jer nema pismenu potvrdu da je zdrava
Radnica (42) iz Varaždina koja je dobila izvanredni otkaz jer
tjedan dana nije dolazila na posao nakon što joj je, kako tvrdi,
poslodavac onemogućio ulaz u poduzeće jer nije imala COVID
potvrdu ili negativan test na koronu, tužila je tvrtku i –
izgubila. Otkaz je bio zakonit, presudio je Općinski sud.
Udaljena na jedan dan
Samohrana majka dvoje maloljetne djece radila je na razvrstavanju
otpada, a poslodavac joj je, kako je navela u tužbi, 1. rujna
2021. fizički prepriječio ulaz u poslovni prostor onemogućivši
joj dolazak na radno mjesto te najavio isto i za iduće dane,
govoreći joj da je bolesna jer nema pismenu potvrdu da je zdrava.
Podnijela je zahtjev za zaštitu prava tražeći pisanu odluku s
obrazloženjem razloga udaljenja s radnog mjesta. Objašnjeno joj
je da je tvrtka, u kojoj je ona radila četiri godine, 20.
kolovoza od svih radnika zatražila da za ulazak u
poslovno-proizvodne prostore od 1. rujna moraju imati neku od
potvrda – o cijepljenju, preboljenju, testiranju ili rješenje da
ne smije primiti cjepivo iz medicinskih razloga.
Ona nije imala ništa od toga. U tvrtki pak kažu da joj nisu
fizički zapriječili ulaz, niti su to najavili za iduće dane, a
opovrgavaju i da joj je rečeno da je bolesna. U garderobi su je
direktor i izvršni direktor upozorili na nova pravila, nakon čega
je napustila tvrtku i više se nije pojavljivala, bez navođenja
ikakvih razloga. U tvrtki kažu da su pokušali saznati je li
završila na bolovanju, no nisu uspjeli.
Od 150 radnika svi osim nje su se, navode, pridržavali pravila.
Rečeno joj je da se udaljava s posla za taj dan, no nije dobila
ništa u pisanom obliku. Poslodavac nije organizirao testiranje
zaposlenika i nije pokrivao troškove već je prepustio radnicima
da to sami obave na svoj trošak. Radnica nije bila cijepljena i
navela je da nije mogla sama financirati testiranje te da je
imala određene zdravstvene tegobe s astmom pa je bila naručena na
pregled kod pulmologa koji joj je usmeno rekao da se “ne mora sad
cijepiti”. Tvrdi i da je dobila obavijest poslodavca da ne smije
dolaziti na posao dok ne ispuni uvjete. Prema odredbama Zakona o
radu, radnik u slučaju izostanka s rada treba obavijestiti
poslodavca zbog čega ne može doći na posao, a poslodavac, tumači
sud, nema obvezu u takvom slučaju izvan radnog mjesta stupiti u
kontakt s radnikom. Time bi zadirao i u njegovu privatnu sferu
života. Sud, nadalje, smatra da nije bilo ograničeno njezino
pravo na rad i slobodu rada već je to pravo zbog zdravlja ljudi
samo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta koje je tužiteljica
bez većih teškoća i troškova mogla ispuniti.
Nije bilo diskriminacije
‘U situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti osobna
odgovornost pojedinca je povećana, jer je to nužno za sprečavanje
širenja zaraze te je potrebna pojačana društvena odgovornost koja
počiva na načelu solidarnosti. To podrazumijeva da su i građani
sami dužni poduzimati sve propisane mjere kako bi smanjili
mogućnost širenja zaraze na minimum’, navodi se u presudi. Sud je
prihvatio navode tvrtke da onemogućavanjem pristupa takvom
radniku poslodavac štiti život i zdravlje drugih radnika, što je
obvezan i prema Zakonu o zaštiti o radu. Obveza testiranja, čak i
onda kad ide na trošak radnika kao u ovom slučaju, nije
prekomjeran teret za rad- nike, smatra sud, budući da se priznaje
i antigenski test čija je cijena znatno manja od PCR testa.
Donesene mjere, zaključuje sud, nisu ni diskriminatorne jer je
radnicima ostavljena mogućnost izbora – cijepljenje koje je
dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska
na posao.