Nagrada je evocirala mnoge lijepe uspomene na suradnike bez kojih sigurno ne bih mogao realizirati sve zamišljeno, kaže naš sugovornik
Strahoninčanin Dragutin Miholček ovogodišnji je
dobitnik najvišeg županijskog priznanja za sport – Nagrade Franjo
Punčec za životno djelo. Danas 70-godišnji Miholček u svijet
sporta ušao je kao srednjoškolac pomažući u organizacijskim i
promocijskim aktivnostima.
Bio je jedan od inicijatora uključivanja Čakovca u krug gradova
domaćina Univerzijade 1987. godine, zahvaljujući kojoj je
izgrađen i Sportsko-rekreacijski centar Mladost te uređena
dvorana Graditeljske škole Čakovec. Tijekom bogate karijere
pomagao je u radu brojnih, ponajprije nogometnih klubova, bio je
direktor tvrtke Mladost, preteče današnjeg Gradskog poduzeća Ekom
koje upravlja sportskim objektima na području grada, zatim
predsjednik i tajnik Nogometnog kluba MTČ, kasnije NK-a Čakovec,
dok je od samog osnivanja 2003. godine i član te danas tajnik
Nogometnog kluba Međimurje.
Jeste li očekivali ovo priznanje?
– Bio sam jako iznenađen kad sam saznao da sam predložen za
nagradu. Iza mene je više od 50 godina društvenog rada. Prisjetio
sam se mnogih lijepih trenutaka i brojnih suradnika bez kojih
sigurno ne bih mogao realizirati sve zamišljeno.
Kako je počelo?
– Još kao dječak počeo sam pomagati u radu Nogometnog kluba Polet
Pribislavec na čijem je čelu tada bio legendarni Petar Peršić.
Sportom u smislu natjecanja, bavio sam se samo rekreativno, a i
tu je naravno na prvome mjestu bio nogomet.
PROMJENE
Koliko se sport odonda promijenio?
– Međimurski sport je na visokoj razini, i kad je riječ uspjesima
i rezultatima kao i masovnosti. Danas je, srećom, i bavljenje
sportom lakše zbog mnogo boljih uvjeta od onih kakvi su postojali
nekad, kako infrastrukturno tako i organizacijski.
Tko su, po Vašem mišljenju najbolji sportaši Međimurja,
nekad i danas?
– Na prvom je mjestu sigurno vrhunski i svjetski poznati tenisač
Franjo Punčec. Tu su i vrhunski nogometaši,
poput Aleksandra Benka, Dragutina Vabeca, Srećka Bogdana,
Roberta Jarnija i Dražena Ladića, zatim tenisačica
Ivana Lisjak, atletičar Branko
Zorko, stolnotenisačica Sanela Jurinec,
gimnastičar Filip Ude. Imamo i mnogo mladih
perspektivnih sportaša čije vrijeme tek dolazi.
MLADIMA
Kako ocjenjujete rad Zajednice sportova
Međimurja?
– Za svaku je pohvalu, a za to su uvelike zaslužni predsjednik
Mato Kljajić i agilni tajnik Tomica
Jakopec. Posebno su dobri projekti čiji je cilj
uključivanje što većeg broja mladih u sport, no trebalo bi
poraditi i na tome da se osiguraju bolji financijski uvjeti za
kvalitetan sport, odnosno za klubove u višim rangovima
natjecanja. Za to je potrebna veća pomoć Županije, gradova i
općina kao i gospodarstvenika. Svojevremeno je postojalo Hrvatsko
sportsko društvo Međimurje koje je okupljalo klubove viših
rangova natjecanja koji su onda zajedno nastupali prema
potencijalnim sponzorima. Možda bi bilo dobro da se ponovno
osnuje nešto takvo.
Što biste poručili mladima?
– Neka se što više uključuju u sportske aktivnosti, aktiviraju u
radu klubova, a sportskim djelatnicima da ustraju u djelovanju.
Rad u sportu čini osobno zadovoljstvo, ali predstavlja i važan
doprinos zajednici.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.495