- S obzirom da imam ‘jako visoku’ mirovinu, nešto višu od 3.000 kuna, imam pravo na dodatak od 400 kuna. Na račun za plin odmah će otići barem 196 kuna. Onda će poskupjeti struja, smeće, voda...
Na račune 720.000 hrvatskih umirovljenika iz državnog proračuna
uskoro će stići takozvani energetski dodaci – novčani iznosi
zahvaljujući kojima bi za tu ranjivu skupinu građana trebale biti
ublažene posljedice rasta cijena energenata. Jedan od
umirovljenika koji će primiti dodatak je i nekad poznati
čakovečki obrtnik – 83-godišnji električar Josip
Šafarić.
– Velike li pomoći! odmahuje glavom vitalni 83-godišnjak te nam
na početku razgovora pokazuje račun za plin.
– Dosad je fiksna naknada bila 13 kuna, a pogledajte ovo: sad je
29,40 kn. Znači porasla je za 126 posto! Zvao sam direktora
Međimurje-plina Nenada Hranilovića. Uzalud,
nisam uspio dobiti ni njega, ni njegovu zamjenicu. No, javila mi
se povratno jedna njihova djelatnica. Veli mi: – Vi ste onaj
gospon koji je zvao već nekoliko puta. Kažem – jesam. Odgovorila
mi je da je sve poskupjelo, boja, papir… te da ni u
Međimurje-plinu nisu imali izbora…
Koliki ćete vi energetski dodatak dobiti od
države?
– S obzirom da imam ‘jako visoku’ mirovinu, nešto višu od 3.000
kuna, imam pravo na dodatak od 400 kuna. Na račun za plin odmah
će otići barem 196 kuna. Onda će poskupjeti struja, smeće,
voda… Kakva je nama onda korist od jednokratnog energetskog
dodatka? Svjestan sam da se ne bih smio tužiti. Vozim automobil,
imam kuću, stan. Među onima sam koji bi trebali reći – puna šaka
brade. Ali, nije u redu da se, preko noći toliko podižu cijene.
Kako bi se onda moglo pomoći umirovljenicima u ovakvoj
krizi?
– Ne znam. Politikom se bavim tek toliko da sam informiran.
Svjestan sam da Plenković ne može reći: ‘Čuj,
narode, ovaj put smo stvarno zabrljali…’, ali opet, nevjerojatno
je da je toliko samouvjeren i da stalno govori da Vlada sve radi
najbolje i da nam je dobro. Danas možda nije umjesno spominjati
socijalizam i Tita i nisam jugonostalgičar, ali.. Tito nije
jednom rekao – ne smijemo ovisiti ni o kome kada je riječ o hrani
i energiji. Amen! Ne treba biti posebno pametan da se zaključi da
bi svaka država trebala osigurati zalihe i raditi na energetskoj
neovisnosti u dobra vremena. A u našoj se zemlji radilo na tome
da se sve rasproda. Što danas imamo?
Vidim, služite se mobitelom i tabletom…
– Ne samo to. Počeo sam učiti i španjolski jezik. Imam rođakinju
u Buenos Airesu koja studira hrvatski jezik. Često se čujemo
telefonom. Onda ja pričam španjolski, a ona hrvatski, samo kaj
njoj bolje ide. Čitam i Goethea, počeo sam slušati klasičnu
glazbu. Prijatelji mi kažu – ti si ne pravi!
Kako vas služi zdravlje?
– Čujte… da nej mel noge, bil bi još bolše. I da sam
beskičmenjak. Onda bi mogel biti i f politiki. Ovak, kičma me
boli, noge me boliju, srce sam operiral lani, ali – dobro je.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj
3.495