Nema dijela Hrvatske u koji sam došla a da na predavanju ne saznam da je fizičko kažnjavanje djece još uvijek prisutno u odgoju roditelja, u većoj ili manjoj mjeri. Nekima čak i kao jedina metoda odgoja
Iako sam uvjerena da je to jedan od najlošijih načina odgoja
djece, roditelji koji to čine žive u uvjerenju da su oni dobro
ispali i da će i njihova djeca ispasti dobra.
No, moje pitanje je komuniciraju li ta djeca danas sa svojim
roditeljima, mogu li im pogledati u oči i zamjeraju li im batine?
Nije stvar u tome da netko neće ispasti dobro, što god da to
nekome znači, nego je poanta u tome da se cijeli život ne
osjećamo dobro u društvu osoba koje su nam to radile. Trebaju nam
godine i godine da potisnemo ta iskustva ili da naučimo oprostiti
jer nisu bolje znali. Većina tih ljudi više ne želi ni
komunicirati sa svojim roditeljima ili ih čak niti vidjeti.
Ostali imaju hladan odnos pitajući se kako su mogli odrastati bez
zagrljaja, ljubavi i nježnosti. Naročito kada ti isti
zlostavljani dobiju svoju djecu i shvate kako je puno ljepše
odgajati iz ljubavi.
Što se u stvari dešava fizičkim zlostavljanjem djece?
Niti se vi kao roditelji ne osjećate dobro tijekom niti nakon
takvog kažnjavanja. Neprestano se opravdavate i nastavljate
objašnjavati djetetu zašto je dobilo batine kako biste u sebi
našli dobar razlog da se ne osjećate loše. Ako je tome tako, što
se ne potrudite saznati za neke nove, efikasnije i bolje metode
odgoja?
S druge strane, dijete se osjeća grozno. Ubijete u njemu svako
samopoštovanje. Grozno mu je tijekom fizičkog kažnjavanja, mrzi
sebe, vas, svijet i sve one koji ga ne zaštićuju jer osnovna
potreba djeteta su sigurnost i zaštita. S druge strane kada vi
nakon kažnjavanja nastavljate objašnjavati zašto je dobilo
batine, ako je u djetetu ostalo i malo dobrog mišljenja o sebi,
to onda dokrajčite uvjeravajući ga da je zavrijedilo batine.
Kako da takvo dijete vjeruje u sebe? Kako da leti kroz život?
Kako da vjeruje drugima da će ga zaštititi? Kako da zna da će
uspjeti u životu?
Najlakše je potisnuti sve to u zaborav da nekako nastaviš dalje.
Trebaju godine i godine rada na sebi kako bi zacijelile rane.
Žalosno je to da roditelj ne shvaća da fizičkim kažnjavanjem
uopće ne postiže cilj. Samo u djetetu raste strah. Svaka osoba
ima potrebu za ljubavlju a ne strahom. Koliko ste u stanju
djetetu pokazati ljubav nakon takvih postupaka? Možda samo zbog
iskupljivanja, kako biste se vi bolje osjećali. No, kako da vam
dijete vjeruje nakon svega?
Dijete živi u neprestanom strahu, bojeći se za sebe i svoju
sigurnost, bez ikakve vjere u to da ga ima tko zaštititi jedva
čekajući da prođu godine kada će moći otići odatle. Bijeg mu je
jedino rješenje.
Osim toga, koju još poruku šaljete djetetu?
Da je to jedini način rješavanja problema te da se problemi
rješavaju batinama. Kako je to jedini način za koji dijete zna,
naravno da će se tako ponašati u bilo kojoj zajednici, od vrtića,
škole, društva. Društvo dobiva još jednog nasilnika za kojeg se
svi pitaju što mu je. Samo mu treba ljubavi koju nikada nije
dobio. To mu je.
U današnje doba nije problem educirati se besplatno ili potražiti
pomoć oko djece ili savjeta kako odgajati te se potruditi
odgajati s ljubavlju a ne iz straha.
Rađaju se generacije djece koja su vrlo intelektualno jaka i
poprilično napredne svijesti te će vam djeca već s par godina
reći da će nazvati Hrabri telefon ako ih fizički zlostavljate.
Znaju oni svoja prava. Znaju od malih nogu što se smije a što ne.
Srećom, jer mi odrasli imamo dužnost djeci pružiti ljubav,
sigurnost i zaštitu. Batine nisu dio te priče.
Dragi roditelji, znam da batinama pribjegavate zato što ne znate
bolje, no postoje drugi načini i bolje metode, te vas molim da se
pokušate promijeniti, da se educirate i već prvom primjenom bilo
koje druge metode ćete se i sami bolje osjećati a dijete će vam
biti zahvalno. Molim vas, zbog sebe i djece – educirajte se o
ostalim načinima, puno efikasnijim i prihvatljivijim za
zajednički suživot.
Već u svibnju vas čeka edukacija o discipliniranju djeteta
mirnima metodama odgoja ili pak sami istražite koji su bolji i
efikasniji načini a ne čine štetu djetetu.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.