U puku se priprema uskrsna hrana, koja se već u subotu uvečer donosi na blagoslov. Dan je to i sakramenata za katekumene, odrasle osobe koje prihvaćaju vjeru i sakramente.
Velika subota spomen je na Isusov počinak u grobu, a
završava vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju
čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi
blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju,
sadržanom u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju
od staroga ropstva, grijehu i smrti.
U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol
Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva,
razgoni tmine te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na
svijet. Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni
navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više
moći. Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima
podario Božji život. Prema drevnoj tradiciji, za vazmenoga
bdjenja katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo
svih kršćana u otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova. Dani Vazmenog
Trodnevlja – Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika
subota obično se nazivaju “svetima” ili “velikima” jer omogućuju
ponovno proživljavanje središnjega događaj kršćanskoga
otkupljenja te vjernike uvode u bitnu jezgru kršćanske vjere:
muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. To su dani koji čine srce i
stožer čitave liturgijske godine, kao i života Crkve.