Mladi upijaju sve pa i nekulturu sa sportskih terena...
Ljubav prema sportu kreće od kuće. Ako djeca vide roditelje da se bave sportom, sigurno će to na njih djelovati motivirajuće i potaknuti ih na aktivnost, smatra učitelj razredne nastave, dugogodišnji košarkaš i trener u Košarkaškom klubu Međimurje Čakovec 44-godišnji Mario Novak. Isto vrijedi i za ponašanje u sportu, odnosno navijačkoj kulturi.
– Kao i opća kultura, tako i osnova za sportsku kulturu kreće iz obitelji. Sportska kultura se razvija i kroz organizirane treninge u klubovima, te utakmice s vršnjacima. Mi djeci pokušavamo usaditi razmišljanje da se nikoga ne smije podcjenjivati, ali isto tako na svakome treningu i utakmici uvijek treba dati sve od sebe bez obzira na snagu protivnika. Isto tako da se međusobno uvažavaju bez obzira na razlike, da jedni drugima pomažu, da se međusobno podržavaju za vrijeme treninga ili utakmice i da uvijek daju sve od sebe objašnjava bit sporta i sportskog duha taj dugogodišnji sportaš i trener. Tako se razvija pozitivna klima i pozitivno razmišljanje ne samo o sportu, već i u životu smatra Novak.
* Kako mladi uče sportsko ponašanje?
– Sportsko ponašanje uči se kroz trening i utakmice u svim situacijama. Ako je trener agresivan, bezobrazan i vulgaran, velika je vjerojatnost da će i neki njegovi igrači usvojiti taj model ponašanja na treningu ili utakmici. Ako je trener osoba koja vodi svoju ekipu, ukazuje im na dobre i slabije stvari kroz razgovor i primjerenu komunikaciju, ako se prema protivnicima i sucima odnosi ljudski, tada je velika vjerojatnost da će i njegovi igrači biti vođeni istim primjerom.
* Kako objasniti sportsku nekulturu na tribinama, od vrijeđanja, psovanja do fizičkih obračuna?
– Uvijek je bilo i uvijek će biti onih kojima je cilj doći na utakmicu i potaknuti bilo kakav oblik netrpeljivosti ili sukoba među sudionicima sportske priredbe. Takvim osobama nije cilj sport, već nered i kaos, spomenute tučnjave “navijačkih” skupina, obračuni palicama, hladnim, pa čak i vatrenim oružjem. S obzirom na to da je nogomet najpopularniji i medijski najzastupljeniji sport na svijetu, logično je da ima i najviše navijača i ljudi koji ga prate kao gledatelji putem malih ekrana, a time i kritika. Za nas Hrvate se zna da kad igra nogometna reprezentacija nemamo jednog izbornika, već ih imamo oko 4 milijuna, a time i toliko kritičara. Na nekim natjecanjima kao što je plivanje, tenis, stolni tenis, incidenti su rijetkost. Očito je do kulture pojedinca i kulture grupe koje vole određeni sport.
– Mislim da se to ne može spriječiti, ali se može ublažiti, tj. može se urediti zakonom pojedine države. Bitno je da država koja donese zakon vezan za navijačke nerede taj zakon i dosljedno provodi, jer možeš imati savršeno napisan zakon, ali ako je provedba loša, sve pada u vodu.
– Škole kao odgojno-obrazovne ustanove jako malo ulažu u sport i u samu aktivnost djece. To su svega dva, tri sata tjelesne kulture na tjedan plus sportske izvannastavne aktivnosti i zbog toga sve pada na roditelje. Pritom mislim hoće li svoje dijete od malena voditi na neki od baznih sportova; gimnastika, plivanje ili atletika i na taj ih način potaknuti da u kasnijoj osnovnoškolskoj dobi krenu s nekim od individualnih ili ekipnih sportova. Mišljenja sam da djeca kroz bavljenje sportom mogu napredovati kao ljudi, razvijaju kompetitivni duh, stječu radne navike, razvijaju želju za napredovanjem, razvijaju prijateljstva, stječu nova poznanstva i pozitivan stav prema obavezama i životu uopće. Osnove odgoja i kulture kreću iz obitelji, a učitelji i treneri su osobe koje se nadograđuju na roditelje i kod djece potiču pozitivan stav, pozitivne međuljudske odnose, uvažavanje, prijateljstvo, suradnju, razvijanje radnih navika i na taj način ih pripremaju za različite životne situacije u kojima će se danas sutra naći.
