Uručena mu je i prigodna plaketa za 55 godina igranja stolnog tenisa
U subotu, 2. travnja u prijepodnevnim satima u dvorani Putjane na utakmici STK Putjane i STK Mladost, dugogodišnji stolnotenisač i legenda međimurskog stolnog tenisa, kao i dugogodišnji član STK Putjane odigrao je svoje posljednje profesionalne poene i oprostio se od aktivnog igranja stolnog tenisa.
Stao je Rino uz svoju ekipu STK Pujane po posljednji puta u Hrvatskoj ligi na svoju stranu ograđenog terena za igru te ispod slike svog voljenog grba STK Pujana posljednji put poveo dečke u pozdrav protivničkoj ekipi prije utakmice. I prije nego su Preksavec i Runjić zaigrali prvi pojedinačni meč, predsjednica STK Putjana Željka Podgorelec–Sirc je zamolila suca susreta da se obrati s nekoliko riječi prisutnima i udijeli mubprigodnu plaketu.
– Dragi prijatelji i zaljubljenici u stolni tenis, okupili smo se kako bismo se zahvalili našem Riniju za sve što je uložio u stolni tenis, preko igre, organizaciju natjecanja, promociju stolnog tenisa, sada kada se, nakon više od pola stoljeća, odlučio oprostiti od bijele loptice. Nemoguće je ukratko opisati što je sve Rino ostvario tijekom tih godina, ali on se neće naljutiti ako nešto izostavimo.
Bio je član eminentnih klubova u našem okruženju – STK Čakovec, STK Istarska, STK Nikola Tesla, ČSTK, STK Sloboda Mihovljan i posljednjih skoro trideset godina, STK Putjane. Braneći njihove boje osvajao je zapažena mjesta u ekipnim i pojedinačnim natjecanjima kao i u igri muških i mješovitih parova od kadetskih do veteranskih kategorija na državnim, regionalnim i županijskim natjecanjima.
Imao je čast sudjelovati u pripremama reprezentacija Egipta i Katara u Mihovljanu i egzibicijskom susretu s reprezentacijom Kine (svjetskim prvacima) u dvorani GOC-a 1988. godine. Njegove organizacijske sposobnosti došle su do izražaja kada je bio predsjednik STK Putjane i dopredsjednik MSTS-a te član Skupštine Zajednice športskih udruga i saveza Međimurske županije.
Sav taj njegov rad i trud nije ostao nezapažen – 1973. godine proglašen je najboljim sportašem juniorom Međimurja, 2003. godine dodijeljena mu je godišnja nagrada Franjo Punčec, 2008. godine dodijeljen mu je Grb grada Čakovca, 2020. godine dodijeljena mu je nagrada za životno djelo Franjo Punčec. Sve to potvrđuje da je naš Rino živuća legenda stolnog tenisa.
Dragi naš Rino, znamo da će stolni tenis zauvijek biti dio tebe i da ćemo te i dalje viđati u dvoranama te da ćeš nam aktivno pomagati u radu kluba. Rado bismo ti se zahvalili za sve do sada učinjeno skromnim znakom pažnje i ujedno ti poželjeli puno osobnog zadovoljstva i zdravlja – poručila je predsjednica.
Bila je ovo poruka ne samo od predsjednice, već i od svih članova
kluba STK Putjane, koji su mu i uručili prigodnu plaketu uz
zahvalu za 55 godina igranja stolnog tenisa. Nakon toga, ispred
Međimurskog stolnoteniskog saveza prisutnima se obratio tajnik
Denis Tratnjak te mu zahvalio na
svemu. Pročitao je zahvalu ispisanu u knjizi kao trajnoj
uspomeni na cjelokupnu karijeru u kojoj mu svi igrači i
Međimurski stolnoteniski savez zahvaljuju na bogatoj
igračkoj karijeri te na cjelokupnom doprinosu i promociji
međimurskog stolnog tenisa.
Franjo Flac, kao dugogodišnji prijatelj, suigrač i trener spomenuo je sve klubove kojima su zajedno prošli, sve treninge koje su zajedno odradili, poene koje su odigrali te mu zahvalio na doprinosu u stolnome tenisu i dodao da mu je drago da mu je mogao biti suigrač. Poklonio mu je rijetki časopis koji se više ne može nigdje nabaviti iz 1996. godine u kojem su nabrojeni i spomenuti uspjesi našeg Rine Megle.
Na kraju mu se još zahvalio ispred STK Putjane i Tomislav Koprivec, koji mu je udijelio i prigodni poklon. Anegdotu koju je spomenuo je legenda o Rini koja kruži ovom dvoranom. “Nikad ne vjeruj Riniju da ćeš pobjediti, čak i ako vodiš 10-4, jer borbenošću, lukavošću i čarobnim potezima često je to Rino okrenuo u 10-12 u svoju korist”.
Uz suzu u oku, Rino se na kraju zahvalio svima koji su došli i koji su ga podržavali tijekom cijele karijere. Također je zahvalio i prisutnoj obitelji, djeci i unucima na razumijevanju i podršci tijekom cijele stolnoteniske karijere. Svi okupljeni su na kraju gromoglasnim pljeskom nagradili ovu veliku karijeru i kraj jedne ere.