'Često svjedočimo manjku empatije i razumijevanja i među samim pacijentima, kad ne shvaćaju da je neposredno zbrinjavanje ljudskog života ipak bitnije od izdavanja nalaza ili gipsanja podlaktice'
“Samoupućivanje” je najveći problem s kojim se susreću djelatnici
objedinjenih hitnih bolničkih prijema u Hrvatskoj. OHBP ŽB
Čakovec nije izuzetak. Zlouporaba hitne službe za stanja koja
nisu urgentna, sve su češća. To je problem koji iz čakovečkog
OHBP-a ističu kao najveći od onih s kojima su dočekali svoj 15.
rođendan.
Pojačani pritisak u kontinuiranom je porastu, pa dok je 2007.
godine dnevno obrađivano 50-ak pacijenata danas ih je još malo pa
dvostruko.
Primjerice, 2008. godine specijalisti su objedinjenog prijema
obradili 16-ak tisuća pacijenata, da bi u 2020. godini bilo
obrađeno gotovo 23.000 osoba. Najveći broj njih, čak 65 do 72
posto, nisu upućeni od medicinskih službi, nego su to pacijenti
bez uputnice, a da nije noć ili vikend kad bi za to mogli imati
objektivne razloge. Od 22.000 pacijenata, dakle, gotovo 15.000
njih sukladno trijažnim kategorijama, spadaju u najmanje hitnu
skupinu.
Taj se trend pripisuje zdravstvenom sustavu, koji skupa s
aktualnim zakonima to i omogućava. Bez uputnice znači i bez
prethodne obrade, a što znatno produljuje postupak. Lančanom se
reakcijom i čekanje može oduljiti.
– Dolazi do preopterećenja koje predstavlja značajnu opasnost za
sve u sustavu. Najčešća se posljedica odražava produženim
čekanjem u obradi, a gužva je i uzročnik sve češćih verbalnih pa
i fizičkih pokušaja agresije pacijenata i njihove pratnje prema
medicinskom osoblju. Svjedoci smo i čestih neugodnih komentara,
pa čak i govora mržnje na društvenim mrežama spram djelatnika
OHBP-a. Očekivanja pacijenata i pratnje vrlo su subjektivna i
irealna. Često svjedočimo manjku empatije i razumijevanja i među
samim pacijentima, kad ne shvaćaju da je neposredno zbrinjavanje
ljudskog života ipak bitnije od izdavanja nalaza ili gipsanja
podlaktice zbog ozljede koja se dogodila prije nekoliko dana –
kaže glavi tehničar OHBP-a, Ivan Bacinger. U
OHBP-u radi od njegovog osnutka.
Iskustvo ga je naučilo da pacijenti rado zaobilaze razine
zdravstvene zaštite, a da bi ih se u tome spriječilo potrebna je,
smatra, reforma hitne medicine i reforma zdravstvenog sustava
općenito.
– Nije jedan pacijent došao zbog povišene temperature koja se
pojavila unatrag sat vremena. To stanje ne zahtijeva hitan
pregled. Dovoljno je sniziti temperaturu, pričekati razvoj
simptoma/stanja te se javiti za savjet svom liječniku ili pregled
po potrebi. Svaki potencijalni pacijent s takvim “nehitnim”
stanjem u OHBP-u generira nepotrebnu skrb u hitnoj službi,
nepotrebni trošak zdravstvenom sustavu i, naposljetku produžuje
vrijeme čekanja svim ostalim pacijentima. Covid je
intenzivirao sustav “samoupućivanja” – zaključuje Ivan Bacinger.
Čakovečki OHBP susreće se s istim problemima kao cijeli sustav,
manjkom sestrinskog kadra i bolničara.