Mladom skakaču u vis iz Nedelišća samo je nebo granica, a san nastup na Olimpijskim igrama
Čim ga je dobio u petom razredu Osnovne škole Nedelišće, profesor tjelesnog Aleksandar Puklavec znao je da gleda novog prvaka, dječaka kojeg uz pravilan razvoj može dovesti na sam vrh. Martin Mlinarič iz Nedelišća od malena je imao visinu, brzinu, vitkost i skočnost, sve što treba skakaču u vis. Danas je Martinu 18 godina, položio je vozački ispit, maturant je, a u skoku u vis samo mu je nebo granica!
– Nedavno sam bio na prvenstvu Balkana za juniore u Beogradu. Skočio sam 211 centimetara u dvorani i osvojio broncu. Formu ipak više tempiram za skakanje vani, jer svjetska i europska prvenstva održavaju se na otvorenom. Vani se zbog tvrđe podloge više skače, bolji je odraz. Sljedeći na redu mi je nastup na seniorskom državnom prvenstvu – ispričao nam je Martin Mlinarič u svom domu u Nedelišću.
Živi u neposrednoj blizini stadiona Trate što je, uz vrhunskog trenera Puklavca, zasigurno mnogo značilo. Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja nastupao je za Atletski klub Nedelišće. Upisavši Drugu gimnaziju Varaždin prešao je u tamošnju Slobodu.
IDEALNA VISINA
– U biti sam ja prvi pošao u Slobodu zbog boljih uvjeta treniranja, a potom je i trener Aleks došao tamo. Mnogo radimo, cijeli tjedan radim u teretani, vježbam brzinu, trčim dionice za izdržljivost i mnogo skačem. Danas sam visok 192 centimetara, ali izgleda da još rastem. Ovo je idealna visina za vrhunsku razinu skoka u vis, tu negdje do 195 centimetara. Ako imaš 210 centimetara si tromiji, sporiji i teži i to može biti prednost jedino na amaterskoj razini – priča nam hrvatski reprezentativac Martin Mlinarič.
Među juniorima više nema konkurencije, državni je prvak posljednje tri godine. U biti, već kao kadet je osvajao medalje u juniorskoj konkurenciji. Danas ima “još jedan” u seniorima, kaže, ali i njega je već počeo dobivati te će ga uskoro u potpunosti nadmašiti.
Lani je na otvorenom, na međunarodnom mitingu u Zagrebu skočio 216 centimetara, što mu je trenutni rekord. Ostvarivši normu nastupio je na Europskom prvenstvu U20 u Talinnu. Nije ušao u finale, ali je potom na Svjetskom prvenstvu U20 u Nairobiju postao deveti juniorski skakač svijeta!
– Iako sam bio najmanji, osvojio sam deveto mjesto. Mogao sam i medalju osvojiti da se potrefilo, ali ima vremena i još mnogo mjesta za napredak. Cilj mi je ove sezone, dok sam još junior, preskočiti 220 centimetara. Potom slijede tri godine u mlađim seniorima – priča nam Martin Mlinarič.
Njegov mentor Aleksandar Puklavec kaže da je 2022. godina za Martina krenula više nego dobro.
PADAJU REKORDI
– Već u dvoranskom dijelu sezone na juniorskom prvenstvu u Zagrebu preskočio je 215 centimetara. Naravno, osvojio je zlato. To je visina novog hrvatskog rekorda za juniore u dvorani i norma za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo U20 u Kolumbiji. A 220 centimetara koje želi preskočiti bio bi također novi juniorski rekord na otvorenom. Stari iznosi 218 centimetara i postavljen je davne 1980. godine – kaže nam trener Puklavec koji je i sam bio poznat po gotovo savršenoj tehnici skoka u vis. Upravo to prenosi na svog učenika. Upitali smo Martina što snuje.
– San svakog sportaša je barem nastup na Olimpijskim igrama. Htio
bih se plasirati u Pariz 2024. godine. Norma je 233 centimetara,
a u praksi mislim da bi moglo biti dovoljno oko 230. U idealnom
slučaju to bi se moglo dogoditi – kaže nam Martin. Znamo li da je
hrvatski rekord Novice Čanovića 228 centimetara, sasvim je jasno
da puca na sam vrh!
Time je u biti odgovorio i na pitanje iz naslova – hoće li učenik nadmašiti svog učitelja?
JEDAN CENTIMETAR
– Ne da će me nadmašiti, nego je to već učinio. Nekoliko puta bio sam seniorski prvak države u skoku u vis. No, moj osobni rekord je 215 centimetara, a Martin je već lani skočio centimetar više! Bilo je to u svibnju, kad je još imao 17 godina – kaže nam Aleksandar Puklavec.
Za Martina Mlinariča pročulo se i do SAD-a, tamo vole vrbovati talentirane atletičare iz cijelog svijeta. Dobio je poziv za studij, ali on želi ostati kod kuće.
– Rizično je mijenjati klub i trenera. Štoviše, ne planiram ni do Zagreba zbog studija. Želim upisati elektrotehniku na Sveučilištu Sjever. To je dobar faks s kojim imaš posao i neću mijenjati sredinu i trenera – otkriva nam kako već ima sve posloženo u glavi.
Obitelj mu pruža veliku podršku, prate se njegovi nastupi putem interneta, a on najviše od svega voli putovati. Atletika mu upravo to pruža, a on bi rodnom Nedelišću jednoga dana mogao pružiti olimpijca! Samo je nebo granica…
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.489