U DONJOJ DUBRAVI BRINU ZA STARIJE OSOBE Lakši život uz Kristinu koja im pomaže

Revidirali smo popis korisnika usluge. Ranije ih je bilo 14, a sada, novcem iz proračuna, pomažemo onima kojima je doista najteže ne samo zbog poodmakle dobi već i u materijalnom smislu, kaže načelnik Marijan Varga

Krajem prošle godine u Donjoj Dubravi završio je program pružanja besplatne pomoći starijim osobama koji je Općina provodila u suradnji s Centrom za pomoć u kući Međimurske županije uz financiranje iz europskih izvora. No, zahvaljujući Općini, stariji i nemoćni mještani ne ostaju prepušteni sami sebi. 

– Odlučili smo da ćemo sami u cijelosti financirati plaću i troškove gerontodomaćice, a taj će posao obavljati već iskusna Kristina Golub. Radit će 20 sati tjedno. Jedino smo revidirali popis korisnika usluge. Ranije ih je bilo ukupno 14, a sad pomažemo onima kojima je doista najteže ne samo zbog poodmakle dobi već i materijalno. Tako korisnici ostaju Ana i Josip Mikulan, Margareta Kiščinal i Slavica Duhović, kaže za tjednik Međimurje općinski načelnik Marijan Varga. 

– Kao gerontodomaćica radim unatrag tri godine. Korisnike obilazim svakodnevno i pomažem im u svemu što im zatreba. Od čišćenja kuće, odlaska u ljekarnu ili trgovinu, do cijepanja drva za ogrjev. A naravno, mnogo im znači i razgovor, topla riječ, stisak ruke. Rado pričaju i priče iz prošlosti, a jedna korisnica mi je voljela i pjevati. Doista me ispunjava ovaj posao, a uvijek mi je na ispomoći za bilo što i Centar za pomoć u kući, ispričala nam je Kristina Golub s kojom smo posjetili Anu i Josipa Mikulana, oboje 82-godišnjake teškog zdravstvenog stanja o kojima je danonoćno, u kraćem razdoblju bez usluga gerontodomaćice, skrbio sin Stjepan. 

– Nevjerojatno mnogo znači Kristinina pomoć. Teško mi je bilo samome. Tu su i ustajanja noću, prematanja, po danu spremanje jela, ma sve. Mama je bila domaćica, tata je radio u Građevinskom kombinatu Međimurje te kraće vrijeme u Austriji. Jedini prihod je njegova penzija. Ja sam radio u mjesnoj pilani, no s obzirom da sam morao brinuti o roditeljima, više nisam mogao ostati. Tek za dvije godine imat ću uvjete za mirovinu, kaže Stjepan zaključujući da je s Kristinom život ipak lakši. 

* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.489