STANARI BUZOVEČKE I PRELOŠKE UPOZORAVAJU NA OPASNU ‘ZEBRU’ Zar doista netko mora stradati da se nešto poduzme?

Stanari Buzovečke, Preloške i okolnih ulica svakodnevno strepe za svoju djecu

U srijedu, 10. ožujka oko 12:30 kćeri Rajka Bela iz Buzovečke ulice u Čakovcu vraćale su se iz škole. U pratnji starijeg brata Filipa, jedanaestogodišnje Lara i Anabela kročile su na pješački prijelaz u Preloškoj ulici. Vozač koji je prvi nailazio zaustavio se kako bi ih propustio, a onda se idući koji je dolazio zabio u njega.

Sreća u nesreći bila je što, osim materijalne štete, nije bilo ozlijeđenih, ali lako se moglo dogoditi da silina udarca ‘pokosi’ i djevojčice i njihova brata na zebri.

SVAKODNEVNO U STRAHU

Stanari Buzovečke, Preloške i okolnih ulica svakodnevno strepe od ovakvih situacija. I susjedi Vlado i Andreja Sedlar, kao i Ivana Majnarić, svoju djecu prate u školu i dolaze po njih kad nastava završi, iako im do II. osnovne škole koju pohađaju pješke treba svega nekoliko minuta.

– Jednostavno se ne usudimo djecu puštati samu. Kad je naš Sebastian još bio u kolicima, dogodila mi se situacija identična onoj u srijedu – prvi mi je auto stao na prijelazu, a drugi je onda naletio u njega i samo pukom srećom nisu odnijeli i mene i kolica, sjeća se Andreja.

Ne radi se, naravno, samo o sigurnosti djece, kažu susjedi. Svi stanovnici ove četvrti u strahu prelaze jedini pješački prijelaz na tom potezu, kod križanja Buzovečke, Preloške i Ulice Tomaša Goričanca, prilično nepreglednog zbog zavoja iz oba pravca, a ne pomaže ni to, svjedoče susjedi, što se na tom potezu rado stišće papučica gasa.

– U smjeru centra duži je ravni dio ceste i tu ne samo da svi nagaze na gas, nego se nerijetko i pretječu. Na svoje sam oči vidio autobus koji je krenuo u pretjecanje automobila i jedva se uspio na vrijeme vratiti u svoju traku, prisjeća se Vlado Sedlar.

Problem je, dodaje, i to što je prijelaz slabo uočljiv i za dana, a kad padne mrak se uopće ne vidi.

– Pišemo u gradsku upravu, malo Vlado, malo ja. Pokušali smo i s bivšim gradonačelnikom, pročelnicima, tad su se spominjala neka rješenja, a zadnje je bilo nekakav montažni rotor. Eno, na oglasnoj ploči na jugu još uvijek je izloženo to rješenje, već je ‘apšisalo’ od stajanja. Prije izbora svi sve obećavaju, a od rješenja ništa. Pisali smo i sadašnjoj gradonačelnici Ljerki Cividini, koja je najavljivala da će biti otvorena za građane, a sad ispada da je do nje nemoguće doći i nikakav odgovor na naše upite nismo dobili, govori Rajko Bel.

BAREM SEMAFOR!

Ako se, dodaje, nakon što je javno apostrofiran problem, u dva tjedna mogao riješiti problem opločnika ispred trgovine na Jugu, njima se barem, smatra, može odgovoriti na upit.

Nisu prometni stručnjaci da predlažu rješenja, kažu susjedi Sedlar, Bel i Majnarić, no dok se čeka neko dugoročnije rješenje – možda taj spominjani montažni rotor – sigurnost njihove djece i svih stanovnika ovih ulica mogao bi jamčiti barem semafor.

– Dobro je rješenje semafor na senzor, poput onog u Strahonincu na kojem se pali crveno svjetlo ako se premaši brzina od 40 kilometara na sat, ili možda semafor s tipkom za prelazak ceste, predlažu susjedi, pa kažu da se od muke i nemoći već i šale da će sami krenuti u izgradnju pothodnika.

Najgore im je bilo kad su iz nadležnih gradskih službi dobili odgovor da taj pješački prijelaz ‘koristi premali broj djece’, pa se s pravom pitaju – treba li se doista dogoditi tragedija da se nešto napokon poduzme?

Upit smo proslijedili i Gradu Čakovcu te ćemo ga objaviti čim stigne odgovor.