UZ 8. MART, MEĐUNARODNI DAN ŽENA

GITA RADIKOVIĆ, DJEVOJČICA BUDUĆNOSTI Piše pjesme i priče, zaljubljena je u prirodu, a ‘rastura’ i u matematici i programiranju

Već u prvoj minuti razgovora s Gitom Radiković iz Šenkovca lako je shvatiti da je ona uistinu posebna desetogodišnjakinja...

Na dan kad se u čitavom svijetu slave žene i prisjeća se njihove borbe za bolje radne uvjete, plaću i pravo glasa, mi ćemo se, umjesto u prošlost, okrenuti budućnosti. Danas djevojčice, sutra će biti žene koje će mijenjati svijet, a jedna uistinu posebna živi sasvim blizu nas i, bez obzira na mračne scenarije od kojih se trenutno teško trgnuti, upravo je ona toliko potrebna zraka svjetlosti koja nam učvršćuje vjeru da budućnost ostavljamo u dobrim rukama.

Već u prvoj minuti razgovora s Gitom Radiković iz Šenkovca lako je shvatiti da je ona uistinu posebna desetogodišnjakinja. Gita piše pjesme i priče, redovito sudjeluje i osvaja nagrade na literarnim natječajima, a već ima objavljenu i zbirku pjesama koju je ilustrirao njezin tata Goran. Velika je zaljubljenica u prirodu i s roditeljima kad god je moguće šeta i istražuje, najviše Bedekovićeve grabe iz kojih uvijek iznova crpi nadahnuće za nove pisane retke.

I kad bismo već tu stavili točku, bila bi ova priča savršeno zaokružena. No, Gita je uz sve to i izvrsna matematičarka, a odnedavno i programerka. Krajem ožujka branit će boje svoje Osnovne škole Petra Zrinskog Šenkovec na županijskom natjecanju iz matematike, a iako se tek jesenas uključila u rad Centra izvrsnosti informatike Međimurske Županije, u Hrvatskom otvorenom natjecanju u informatici (HONI) u kojem se natječe tek unazad par kola već bilježi pohvalne rezultate.

UMJETNOST I LOGIČKO RAZMIŠLJANJE

Doista, Gita je djevojčica budućnosti, toliko širokog polja interesa, razvijenog i umjetničkog senzibiliteta, ali i logičkog razmišljanja; iskreno dječje znatiželjna i svjesna svojih talenata, ali još svjesnija da svaki od njih mora brusiti i marljivo vježbati da bi uživala i u rezultatima.

– Na početku smo učili naredbe, a sad više rješavamo zadatke. Naredbe smo usvojili, pa moramo uvježbati i to logičko razmišljanje. Puno radim i već sam dosta uvježbala, ali to nipošto nije dovoljno. I dalje moram puno vježbati jer ni u sportu ni u informatici, ni u ičemu drugome, ne možeš biti dobar ako ne vježbaš. Možeš biti jako talentiran, ali to nije dovoljno za uspjeh, kaže Gita.

Trenutno je tako fokusirana na matematiku, subotu je posvetila informatici i još jednom kolu HONI natjecanja, pa su poezija i pisanje malo na čekanju, a u svemu što radi ova djevojčica istinski uživa.

– Neki dan, već je bila spremna za spavanje kad je rekla: ‘Joj, sad sam se sjetila kak bih mogla skratiti jedan zadatak!’ Ona se veseli svakom natjecanju, svojem mentoru u Centru izvrsnosti čak je za rođendan osmislila programski kod kojim je nakon očitavanja ispisala poruku: ‘Sretan rođendan želi Vam Gita!’

Mislili su ljudi da je mi kod kuće tiskamo, čak je bilo i komentara da se ona nikad ne igra, iako se igra možda i više nego ostali jer je prije gotova sa zadacima. No, em ona uživa u njihovu rješavanju, em nismo nikome osim naše obitelji mogli objasniti da nju nitko ne tjera nego sama traži. I ako dijete traži, moraš mu pružiti i knjigu i brojke i zadatak i sve ostalo, pojašnjava mama Martina.

Gita je supružnicima Radiković jedino dijete i maksimalno su joj posvećeni, ali ne ‘tjeraju’ vlastite ambicije, kaže mama. Gitina sreća i zadovoljstvo na prvome su mjestu.

SLIKOVNICA, ALI DA SE IZ NJE NEŠTO NAUČI

No, uz Gitu se polako otkrivaju i neki drugi pomalo prikriveni talenti u obitelji, pa se i tata Goran oslobodio, otvorio i usudio javnosti pokazati svoja umijeća koja dugo nisu dolazila do izražaja.

– Pričao mi je tata da je kao dječak volio čitati stripove i crtati, a kad sam ja odlučila da ću izdati svoju slikovnicu, jer sam kod kuće imala dvije koje su izradile neke djevojčice, zajedno smo odlučili da će to biti na temu ekologije kako bi čitatelji iz nje mogli naučiti nešto novo o prirodi i kako je zaštiti, pojašnjava Gita kako je nastala slikovnica ‘Plavac’.

U svojem je pjesničkom prvijencu Gita u stihovima ispričala životni ciklus ugroženog leptira plavca, uz audiozapise recitacija na pratećoj mrežnoj stranici, a tata je sve popratio prekrasnim ilustracijama.

– Tatu smo zapravo tek uz Gitu počeli otkrivati, pa me čak znaju pitati gdje se on dosad skrivao, smije se mama Martina.

OSTAVLJA U ČUDU

Od najranije su Gitine dobi, dodaje, prepoznali da je riječ o iznadprosječno inteligentnom djetetu, a ubrzo je to spoznala i njezina okolina.

– Zbog zdravstvenih je razloga preskočila vrtić i predškolu, pa smo se sretali s predrasudama, i kod doktora i kod upisa u školu. Ali, Gita bi ih sve uvijek ostavila u čudu. Kad je krenula u školu, već nas je drugi dan nastave učiteljica zvala da bi nešto s nama popričala. Ostala je u šoku jer je listić s pitanjima koji je taj dan podijelila učenicima Gita ispunila cijelim proširenim rečenicama, dok su druga djeca svoje odgovore još crtala. U školi su se mobilizirali, prošla je i dodatna testiranja ali smo u dogovoru sa svim stručnim službama odlučili da neće preskakati razrede, da je za njezin emotivni razvoj bolje da ostane sa svojom generacijom i to se pokazalo ispravnim, govori Martina Radiković.

Ocjene u imeniku od prvog su razreda, ne treba to posebno naglašavati, sve petice.

– Osim iz tjelesnog, tu je bila četvorka jer nisam baš dobro brzo trčala. Ali sad je već i to puno bolje, uskače Gita s pojašnjenjem.

Svake srijede putem aplikacije Zoom sudjeluje i u kreativnim radionicama projekta ‘Spoji se u umjetnost, priključi se u kulturu’ u organizaciji udruge Carpe diem iz Karlovca, koje joj se jako sviđaju jer svaki put izrađuju nešto lijepo od recikliranih materijala u čemu također uživa, a na pitanje gdje ova djevojčica budućnosti vidi svoju budućnost, njezin odgovor opet nije sasvim jednostavan.

– Kako rastem, sve se više mijenja ideja što bih željela raditi u životu. Mislila sam najprije da ću biti krojačica, ali kad samo počela pisati i sudjelovati u natječajima, odlučila sam da ću biti spisateljica ili pjesnikinja. Kad sam se u trećem razredu počela zanimati za prirodu, vidjela sam da bih mogla biti spisateljica i biologinja, a danas mi svi govore da bi za mene bilo jako dobro da budem programerka jer bih mogla puno zarađivati, ali meni to doista nije bitno, važno mi je da volim ono što radim, kaže ova – ponovit ćemo na kraju – desetogodišnja djevojčica.

Preporučeno
Najnovije