Jedini je vozač kartinga iz Međimurja koji se natječe. Sport je izuzetno skup, a Turkovi sve financiraju sami...
Imao je samo tri godine kada se s ocem Zoranom prvi puta provozao kartingom. Godinu kasnije već je vozio sam. Prije njega vozila je i starija sestra Mateja, čak se i natjecala na Prvenstvu Hrvatske.
– Morali smo mu prilagoditi karting jer je bio premalen za njega. Dizali smo sjedalo, stavljali jastuke, prilagođavali pedale. Kad je vozio vidjela se samo kaciga i duga kosa koja je virila ispod, sjeća se majka Bojana.
Početaka se, priznaje nam naš mladi sugovornik iz Savske Vesi Marko Turk, ne sjeća, pamti samo da se uvijek veselio dolasku na stazu, a negodovao kad su odlazili. Mama dodaje da je čak i plakao. Počeo je na stazi u Belici, a danas je jedini kartingaš u Međimurju koji se natječe.
– Volim taj sport i sve što ide s njime. Nije me strah, osim na startu i to samo zato što strepim od toga da mi se karting ne ugasi netom prije početka utrke, kaže Marko.
Prvu je vozio već s četiri godine na Prvenstvu Hrvatske u klasi 50. Brzina koju karting postiže u toj kategoriji je do 40 kilometara na sat. Sada se natječe u najjačoj kategoriji KZ2 s mjenjačem. Konkurencija je jaka, kaže, jer tu voze vozači od 15 do 50 godina života.
– Važna je priprema, koncentracija i treba slušati savjete trenera. Zato je važno da na treningu odradim sve kako smo se dogovorili, dodaje Marko.
S obzirom na to da staza u Belici više ne odgovara potrebama, na treninge odlazi u Novi Marof ili Viroviticu.
– Treniram vikendima, dnevno odradim 7, čak i 8 treninga, odnosno vožnji. U svakoj se testira nešto drugo i važno je da pritom budem točan, da odradim što je dogovoreno s trenerom Markom Pavićem. Treba biti koncentriran. Dok vozim mislim samo na to što mi je trener rekao. Osim koncentracije i prakse, za vožnju treba i fizička snaga. Zamislite – kad vozite 150, 140 kilometara na sat i ulazite u oštar zavoj. Jednom rukom držite volan, a drugom mijenjate brzinu. Treba snage držati vozilo pod kontrolom, pojašnjava Marko.
STREPNJA
– Iako vozi već 12 godina još uvijek osjećam strah i to svaki puta. Do njegove punoljetnosti roditelji trebaju potpisivati izjavu o odgovornosti u slučaju da se nešto dogodi. Uvijek je suprug taj koji je potpisuje, priznaje mama Bojana.
Turkovi kažu kako dosad nije bilo većih problema na stazi i nadaju se da će tako i ostati. Iako ima slijetanja sa staze i sudara, jedina Markova nezgoda bio je slomljen prst. Njegovu predanost prate i rezultati. Bio je viceprvak i prvak u mini kartingu, a u mlađoj je dobi osvojio Sport still cup u Sloveniji. Zadnje dvije godine juniorski je i seniorski prvak Hrvatske.
– Bori se za treću titulu i kandidira za Zlatnu kacigu koju dodjeljuje Hrvatski auto i karting savez, kaže Markov otac Zoran koji je sinu pratnja na treninzima i utrkama. Marko vozi za Karting klub Koprivnica. Proteklih dana proglašen je najboljim sportašem grada Koprivnice za 2021. godinu.
– Kad su mi rekli da su me kandidirali, nisam imao nikakva očekivanja pa me to priznanje iznenadilo. Puno mi znači i i bit će to lijepa uspomena, kaže naš mladi sugovornik.
OSVAJANJA
Planira voziti još neko vrijeme, sigurno do završetka školovanja, odnosno dok ne počne raditi. Učenik je prvog razreda Tehničke škole Čakovec, smjer automehaničar. Što se vozačke karijere tiče Marko ne krije o čemu sanja.
– Postati prvak svijeta.
Marko je uporan i predan, a velika su mu podrška roditelji. Sport je izuzetno skup kao i oprema, a Turkovi sve financiraju sami. Obitelj Turk posjetio je Srećko Vranović, predsjednik Mjesnog odbora Savske Vesi, koji je Marku obećao financijsku pomoć.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.487