Mr. sc. Lidija Srnec istaknuta je hrvatska meteorologinja, klimatologinja i biometeorologinja. Rođena je i odrasla u Međimurju, s roditeljima i sestrom je do studija živjela u Prelogu, a za naš portal rado se prisjetila odrastanja, odškrinula nam vrata DHMZ-a i odgovorila na neka nikad aktualnija pitanja o klimatskim promjenama
Kad bi se na nekom kvizu pojavilo pitanje koji je meteorolog povezan s Međimurjem, najčešći bi odgovor bio – Zoran Vakula, međimurski zet. I ne bi odgovor bio pogrešan, no točno bi bilo i ime mr. sc. Lidije Srnec, voditeljice Odjela za klimatsko modeliranje, praćenje klimatskih promjena i biometeorologiju u Državnom hidrometeorološkom zavodu, rođene Međimurke koja je svoje djetinjstvo i mladost s roditeljima i dvije godine starijom sestrom provela u Prelogu.
Tamo je završila i osnovnu i osnovnu muzičku školu, a srednju školu u Čakovcu. U tadašnjem Centru za obrazovanje kadrova u privredi (COKUP) stasala je s prvom generacijom smjera matematičko-informatičkih tehničara.
– Program je bio prilično dobar. Osim jako puno matematike, informatike i fizike, imali smo odlične profesore i iz drugih predmeta, izdvojila bih hrvatski i neke predmete koji su razvijali logički način razmišljanja. Bilo je tu i slobodnih aktivnosti poput dramske grupe, plesnog tečaja, susreta mladih u kojima smo se natjecali u raznim vještinama i to pamtim kao uglavnom vrlo lijepo razdoblje uz puno druženja, prisjeća se mr. sc. Srnec.
KAK SE FEJST MOSIĆE!
Odlaskom na studij, preselila se u Zagreb koji je postao njen novi dom, ali i dalje voli navratiti u Međimurje, koliko to vrijeme dozvoljava.
– Tu živi moja bliža obitelj i dobri prijatelji pa ih rado posjećujem. Ponekad koristim priliku Međimurje pokazati prijateljima koji ga još nisu upoznali, tako da poneki odlazak bude i izlet, a prije nekoliko godina sam kao članica Hrvatskog agrometeorološkog društva djeci u preloškom vrtiću Vesela loptica održala predavanje o požarima. Bez obzira na razlog, uvijek je lijepo doći u Međimurje, ističe Lidija Srnec, a otkriva nam i da joj se od u narodu uvriježenih izreka vezanim uz vrijeme posebno svidjela ‘Kak se fejst mosiće! Bo fljetno diežđ!’, koju je tek nedavno pročitala.
FIZIKA UMJESTO KLAVIRA
Iako je kao mala maštala postati učiteljicom klavira, jer je nekoliko godina intenzivno vježbala sviranje i u tome uživala, jednako je snažna bila i ljubav prema matematici. Fizika joj, s druge strane, nije bila zanimljiva, sve do jedne faze u srednjoj školi kad je, prisjeća se s osmijehom, bila prisiljena ‘zasukati rukave’.
– Zbog nekoliko jedinica u imeniku počela sam malo više čitati knjige i rješavati zadatke, i tu je negdje krenulo. Ne sjećam se jesmo li učili išta od meteorologije u srednjoj, no kad sam odlučila da ću studirati fiziku, to je odmah bila meteorologija. Naime, u moje vrijeme se prvo upisivao inženjerski smjer fizike od dvije godine, na trećoj geofizika, a zadnja je bila meteorologija s oceanografijom, govori o svojem profesionalnom usavršavanju, na koje su se nadovezale – jednako ‘slučajno’ – i biometeorologija i klimatologija.
Lidija Srnec tako je 2010. godine magistrirala na temi koja je istraživala vezu između oscilacija temperature tropskog Pacifika i varijacije klime u Hrvatskoj.
TKO JOŠ KRITIZIRA PROFESORE?
Po završetku studija još je kraće vrijeme radila neke studentske poslove, a na burzu rada prijavila se u Međimurju. Nije, kaže, očekivala posao meteorologa, ali iznenadilo ju je da u to doba nitko nije trebao ni inženjera fizike. Tako je počela predavati u jednoj zagrebačkoj gimnaziji i to joj je, ističe, bio prilično težak posao.
– I to iako sam s radom u školi već imala nešto apsolventskog iskustva! I dan danas ne razumijem ljude koji kritiziraju profesore, njihovo radno vrijeme, praznike. Nekad znam pomisliti da je jedan sat nastave naporniji od cijelog dana koji provedem u uredu, ističe mr. sc. Srnec.
No, škola joj ipak nije bila suđena, jer se već pola godine kasnije zaposlila u DHMZ-u, u Odjelu kontrole i razmjene podataka. Nakon nekoliko godina promijenila je sektor i sad već više od 20 godina radi u Službi za klimatologiju.
URED I DEŽURSTVA
Kako izgleda radni dan jednog meteorologa u DHMZ-u, ovisi o tome u kojem odjelu radi, pojašnjava naša sugovornica.
– Postoje službe koje imaju cjelodnevna dežurstva, rad vikendom i praznikom, dok neki rade uobičajeno uredsko radno vrijeme. Kod mene je blaga modifikacija ovog drugog, jer uz najčešće klasičan radni dan povremeno imam vikend dežurstva. Kako sudjelujem u izradi biometeorološke prognoze, a ona se temelji na atmosferskim prilikama koje se stalno mijenjaju, kad vikendom ili praznikom dođe moj red, ujutro najprije pogledam sinoptičke karte i sve podatke i procijenim treba li mijenjati prognozu koju sam pisala u tjednu. Radni dani znaju biti raznoliki: radimo operativne poslove, klimatske podloge za investitore, simuliramo projekcije buduće klime, sudjelujemo u nacionalnim i međunarodnim projektima, radimo klimatska i primijenjena istraživanja, odgovaramo na razne upite. Do prije dvije godine posao je uključivao i putovanja na konferencije, radionice i sastanke. Sad je to uglavnom svedeno na virtualnu komunikaciju, ističe mr. sc. Srnec. Svoje slobodno vrijeme najradije provodi družeći se s prijateljima, odlazi na izlete i u prirodu, voli čitati, pogledati dobru predstavu, otići na koncert, a zadnjih godina rekreativno vježba i nordijsko hodanje.
KLIMATSKI KAOS
Kao istaknutu hrvatsku meteorologinju, klimatologinju i biometerologinju, priliku koristimo i da mr. sc. Srnec postavimo nekoliko nikad aktualnijih pitanja vezanih uz klimatske promjene.
Ovog ljeta je UN-ov Odbor za klimu odaslao alarmantno upozorenje da više nismo svjedoci klimatskih promjena, nego klimatskog kaosa – jesu li
prognoze doista tako katastrofične?
– U svakom slučaju nisu optimistične. Već smo nekoliko desetljeća na putanji porasta temperature zraka. Nisam sigurna da dovoljno brzo i efikasno to možemo zaustaviti ili barem ublažiti.
Je li čovjek najodgovorniji za pogoršanje klime?
– Klima ima svoje prirodne varijacije i promjene kroz dugu povijest. No čovjek je definitivno svojim aktivnostima značajno pojačao emisije stakleničkih plinova, koje uzrokuju da taj efekt više nije u ravnoteži i da se atmosfera a onda i cijeli klimatski sustav globalno zagrijava.
Koje posljedice klimatskih promjena danas već osjećamo, primjerice, mi u Međimurju? Možda i u kontekstu poljoprivrede kojom se još uvijek bavi
velik dio našeg stanovništva…
– Najočitije posljedice klimatskih promjena su ekstremi u temperaturnom području. Svjedoci smo povećanih duljih i intenzivnijih razdoblja s povišenim temperaturama zraka ljeti. Međutim, toga ima i u drugim godišnjim dobima. To naravno ne znači da nećemo imati i povremena hladna razdoblja. Sjećam se siječnja 1986. kad su škole u Međimurju bile tjedan dana zatvorene zbog velikog snijega. S porastom temperature zraka, projekcije klime daju signal za manje snijega u budućnosti, čemu već svjedočimo. Snijeg je bitan za poljoprivredne kulture, priprema tlo za vegetacijsku sezonu. Vjerujem da su poljoprivrednici svjesni sve ranijeg početka vegetacije. Problem je što nakon toga dođe mraz i uništi započetu cvatnju, na primjer. Suša ili poplave mogu značajno utjecati na poljoprivrede prinose. Puno je tu problema kojima se treba prilagoditi. Prije nekoliko godina smo radili na europskom projektu DriDanube, koji je razvio mrežu izvjestitelja s terena. Gotovo dvije godine smo imali izvjestitelja iz Međimurja koji je svaki tjedan volonterski ispunjavao upitnik s terena. Takvi nam podaci puno znače, a krajnji produkti onda mogu biti korisni i ljudima koji se bave poljoprivredom.
ŠTO JE S MJERENJIMA U MEĐIMURJU?
Još je jedna činjenica koju želim naglasiti. Da bi se relevantno govorilo o klimatskim promjenama osnovno je da imate podatke za dugi niz godina. Kontinuirani niz podataka, mjeren prema osnovnim standardima koje propisuje Svjetska meteorološka organizacija nužan je da bismo mogli analizirati klimu, njezine karakteristike i promjene. Iskoristit ću priliku i reći da mi je žao da Međimurje, koje inače predvodi u mnogim temama u Hrvatskoj, danas nema klimatološku postaju. Na području Čakovca su mjerenja započela još 1871. ali postoje prekidi do danas. Zadnji niz koji je digitaliziran i može se koristiti za analize je iz razdoblja 1981.-2019. godine s lokacije vodocrpilišta blizu Nedelišća. Ta je postaja iz tehničkih razloga prestala s radom. Bilo je nekih inicijativa i razgovora posljednjih godina za ponovno pokretanje rada postaje na toj ili nekoj drugoj lokaciji i veselilo bi me da se to uskoro i riješi. Treba znati da se nemjereni podaci nikada ne mogu nadoknaditi.
UBLAŽAVANJE I PRILAGODBA
Možemo li kao pojedinci učiniti išta da se promijene klimatski trendovi, i što konkretno? Ili se jednostavno prilagoditi klimatskim promjenama – ali kako?
Dva su pristupa ovdje bitna: ublažavanje i prilagodba. Kako su klimatske promjene već uveliko prisutne, jedan pristup ne isključuje drugi. Vrlo je bitno da radimo na ublažavanju klimatskih promjena, da smanjimo osobne emisije stakleničkih plinova koliko god one iznosile. A na ono što je već tu se svakako treba prilagoditi. Pojedinac može jedno i drugo. Više pješačenja i bicikliranja a rjeđa upotreba automobila je najjednostavniji primjer. U Međimurju je bicikl često u upotrebi. No koliko znam, ljudi dosta putuju iz jednog mjesta u drugo na posao automobilima. Bilo bi dobro kad bi se organizirali i putovali u skupinama. Tako štite okoliš a ujedno i štede. U jednadžbi jedne osobe u jednom danu, emitirane emisije i financijska ušteda možda ne djeluju značajno. No ako se napravi proračun za četiri osobe, koliko ih komforno može putovati jednim autom, na razni godine ni jedna od dvije promatrane brojke nije zanemariva. Prilagodba se pak može primijeniti na kvalitetnoj izolaciji kuća i u korištenju obnovljivih izvora energije. Na tome treba raditi.
Trend zatopljenja se nastavlja, kakvi nas scenariji čekaju, u kakvim će klimatološkim uvjetima živjeti naša djeca, unuci?
– Postoji nekoliko scenarija, od onog koji ukazuje na smanjenje emisija stakleničkih plinova tako da porast globalne temperature zraka ostane na 1.5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje do onih pesimističnih koji daju porast do 5-6 Celzijevih stupnjeva. Nekako je za očekivati da će najvjerojatniji biti scenarij uz porast globalne temperature od 2 do 4 Celzijevih stupnjeva. U svakom slučaju, uz posljedice zagrijavanje klime kojima svjedočimo već sada, našoj djeci i unucima u budućnostima predstoje još veći izazovi.
Završit ćemo ipak s biometeorologijom – mogu li se promjene vremena doista ‘osjetiti u kostima’?
– Meteoropati tvrde da itekako mogu. Istraživanja su pokazala da ljudi koji su osjetljivi na promjene u atmosferi to mogu osjetiti. Neke spoznaje o tome su dobro ispitane i primjenjuju se u izradi biometeorološke prognoze. No dobrih istraživanja nikad dovoljno, a u biometeorologiji je uz meteorološki podatak presudan i medicinski. Radi se o interdisciplinarnoj temi.
Na edukaciji u Trstu prije mnogo godina s kolegicom iz Indije
Promocija magisterija 2010. godine
Na godišnjem odmoru u Australiji – izlet Great Ocean Road
Na konferenciji u Stockholmu 2016. godine
Izlet u Međimurju s prijateljima (Medeni vrt, Črečan)
Sudjelovanje u HRT emisiji Treći element 2018. godine
