Učenica Graditeljske škole Čakovec otkriva zašto najčešće crta konje i kako joj je to pomoglo...
Elena Fegeš iz Strahoninca učenica je prvog razreda Graditeljske škole Čakovec, usmjerenja likovna umjetnost i dizajn, te vrsna crtačica čiji su radovi zamijećeni. Već je imala jednu izložbu s kolegicom Ninom Klarić u dvorani GOC-a, a ovih dana s drugom kolegicom Dorom Mežnarić i u Donjem Kraljevcu, uz Noć muzeja! Uoči izložbe posjetili smo ju u njenom domu u Strahonincu.
– Crtam od malena, a slikati sam počela u petom razredu,
koristeći sve tehnike. Najdraži motiv uvijek su mi bile
životinje. Temperu ne volim baš, ne ide mi. A najdraža mi je
olovka, najlakše je izbrisati! – smije se mlada Elena dok nam
pokazuje svoje radove kojima brisanje doista nije
potrebno…
S olovkom u ruci pravi realistične crteže, mnogo je veća preciznost, istaknuti su detalji, a sjenčanje joj tek ide.
– Elenu nije nitko podučavao. Pošla je jednom na tečaj i odustala odmah, da što će ona s malom djecom! – smije se i njena majka Željka Fegeš.
Elena pak kaže da je tijekom osnovne škole crtala povremeno, a danas joj je to svakodnevica. Dio zbog školskih obaveza, a dio iz želje i ljubavi.
SLIKARICA
– Olovka je glavna i u školi, uz tuš i organske boje. Osobno, kod
kuće, danas sam posvećena olovci i vodenim bojama. Uz vodene boje
je bolji efekt, iako je teže sjenčati i dobiti prelijevanje boja.
No, idealne su za prenošenje svijeta mašte. Od malena želim biti
slikarica koja slika slobodnim stilom, u svom svijetu – ispričala
nam je Elena Fegeš 18. siječnja, deset dana uoči
izložbe.
– Sve su to crteži olovkom i nastali su 2022. godine, ili će tek nastati… Gotova su mi tri konja i jedan pas, a sutra će biti gotove papiga i pčela – rekla nam je, nakon čega je slijedilo logično pitanje. Zašto konji, ima li neka tajna veza?
– Ima, već 11 godina jašem u Konjičkom klubu Međimurje i jednog dana želim imati svoga engleskog trkaćeg konja. Jahanje mi je jako pomoglo u postizanju ciljeva, i zdravstvenih i crtačkih, a i pri učenju. Naime, od malena imam dijagnosticiranu disleksiju i disgrafiju. Isto tako pomoglo je i crtanje, naročito konja. Teško je opisati tu posebnu povezanost konja i čovjeka – otvoreno nam priča ova hrabra djevojka.
TKO ĆE KUPITI KONJA?
Majka Željka je građevinska tehničarka visokogradnje, a otac
Antonijo Fegeš tehničar cestovnog prometa, no, oboje danas rade u
metalurškim tvrtkama. Otac je poznati međimurski nogometaš koji
vodi još jedne pregovore sa suprugom o još jednoj polusezoni u
kopačkama u NK Trnovcu. Željka Fegeš pak uživa u kreativnom radu
s kćeri.
– Svašta radimo, s njom crtam, dekoriram, rezuckam, uživamo u umjetničkim vodama – kaže Željka Fegeš.
Karlo Fegeš je učenik šestog razreda OŠ Strahoninec i nogometaš U13 selekcije čakovečke Sloge. Jasno je što želi biti kad poraste…
– Moglo bi se dogoditi da me tata dočeka u seniorskom nogometu pa da se jednom susretnemo na terenu! – izaziva Karlo oca Antonija…
– A ja sam isto jahačica, najviše volim jahati Mirnu, stvarno je mirna. I ja budem si kupila konja ili bude mi ga kupila mama … ne, predomislila sam se, tata bude mi kupil konja! – odvažno nam je priču o Fegešima iz Strahoninca zaključila najmlađa Ana Fegeš koja najesen kreće u prvi razred.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3.483
