Odmalena su me zanimale dvije nespojive stvari, mehanika i biologija, pa se to razgranalo u ljubav prema biokemiji i fiziologiji bilja, te u ljubav prema motociklima, kaže naš sugovornik
Ugledni međimurski znanstvenik, dr. sc. Miroslav Lisjak (40), sveučilišni je profesor, a znanje prenosi studentima na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku. Tamo je i predstojnik Zavoda za agroekologiju i zaštitu okoliša koji okuplja 32 djelatnika u znanstveno-nastavnom zvanju, a kao gostujući predavač često radi u Austriji, na Sveučilištu u Beču te na BOKU sveučilištu.
Znanje iz molekularne biologije koje danas prenosi studentima usavršavao je na University of the West of England u Bristolu, a područje njegovog istraživačkog rada su biljke i biljne stanice. Točnije, Miroslav istražuje fiziologiju bilja i prijenos signala između biljnih stanica u stresnim uvjetima izazvanih npr. nedostatkom vode, visokim temperaturama i sl., a sve kako bi se prepoznali i opisali mehanizmi prilagodbe kod biljaka što je podloga za razvoj novih sorti hibrida.
DRUGI SVIJET
Kad nije na nastavi ili u laboratoriju, Miroslav radi na poslovima predsjednika Miners MC Croatia, motociklističkog kluba iz Murskog Središća. Vozi Harley-Davidson te je sve svoje dosadašnje motocikle uvijek popravljao sam.
Ova dva naizgled nespojiva svijeta Miroslavu su glavna preokupacija, pa nam je otkrio kako je sve počelo.
– Odmalena su me zanimale dvije nespojive stvari, mehanika i biologija, pa se to razgranalo u ljubav prema biokemiji i fiziologiji bilja te u ljubav prema motociklima. Prvi moped mi je naravno, kao i svakom pravom motoristu, bio Tomos APN koji sam dobio kao nagradu od roditelja za dobre ocjene u gimnaziji, prisjeća se Miroslav.
U drugom razredu gimnazije Miroslav upoznaje Moniku, današnju suprugu, s kojom dijeli strast prema motociklima, a za prvi ozbiljniji motocikl je zaradio radeći tijekom praznika u kafiću.
Nakon završene Gimnazije u Čakovcu, naš sugovornik studira na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, te po diplomiranju upisuje Interdisciplinarni doktorski studij molekularnih bioznanosti na kojem stječe veliko iskustvo surađujući sa znanstvenicima s Instituta Ruđer Bošković. Tijekom tjedna je učio i radio, a vikendi su bili rezervirani za povratak u Međimurje i za angažman u motociklističkom klubu. U sklopu dva stipendirana boravka i radu na doktorskoj disertaciji, od 2009. do 2011. boravio je u Engleskoj na bristolskom sveučilištu. Naravno, ovu je priliku iskoristio da sa svojom suprugom na motociklu proputuje čitavu Englesku, Škotsku, Belgiju, Nizozemsku, Francusku tako da, kada se tome popisu pridodaju i sve ostale zemlje, danas s ponosom može reći da je motociklom proputovao čitavu Europu.
– Nije bilo nacionalnog parka koji nismo obišli. Ljubitelji smo prirode pa smo se više posvetili otkrivanju prirodnih ljepota, nego razgledavanju gradova. Za vrijeme boravka u Bristolu, nasuprot stereotipima o Englezima, susreo sam se sa otvorenom zajednicom, sličnom Hrvatima. Svi su uvijek spremni pomoći, ističe Miroslav pa nam otkriva i jednu priču iz Engleske.
KRAĐA
– Dan prije povratka u Hrvatsku, ukraden mi je motocikl. Ukrao ga je jedan mladić, a upao je u oči policiji jer je u ranim jutarnjim satima vozio motocikl s hrvatskim registarskim tablicama, bez zaštitne opreme. Nakon potjere, pao je s motocikla i poprilično ga oštetio. No, motociklistička zajednica je brzo reagirala, te mi je motocikl nakon preuzimanja, nesebičnim angažmanom prijatelja motorista popravljen praktički – preko noći, prisjeća se Miroslav te dodaje da se od tada svake godine članovi Miners MC-a redovito viđaju s engleskim kolegama.
LAKŠE JE BITI PAMETAN
Život i rad u Engleskoj Miroslavu je otvorio i nove poglede na društvo, rad i struku:
– Došao sam do zaključka da je u inozemstvu ‘lakše biti pametan’. U Hrvatskoj, osim dobre podloge u znanju, morate biti itekako snalažljivi, jer se često znanstveni rad kod nas svodi na sposobnost improvizacije u smislu kako s malo sredstava postići dobre rezultate. U inozemstvu je dovoljno imati ideju, a sustav tada osigurava sve potrebno za realizaciju, ne gledajući pritom odakle ste i kako izgledate, ističe Lisjak.
STEREOTIP
Unatoč svom znanju, zbog svog izgleda, duge kose i brade, Miroslav se u Hrvatskoj susreo s predrasudama, ali svojim radom ih je razbio.
– Naravno, uvijek je stvar pojedinca, ali generalno gledano, Slavonija je nekako više sklonija stereotipima od sjevera Hrvatske pa mi je na razgovoru za posao na Fakultetu ‘sugerirano’ da bi bilo dobro da skratim bradu i kosu. Tada sam istaknuo da na glavi imam veliki ožiljak od prometne nesreće i da je možda bolje da se taj ožiljak ne vidi pa je kosa ostala, ističe Miroslav te dodaje:
– S vremenom sam počeo pokazivati i tetovaže i danas ih više nitko i ne primjećuje. Vjerujem da sam svojim radom i trudom u svojoj profesionalnoj sferi te institucionalnim doprinosom uspio promijeniti percepciju o tome kako bi jedan znanstvenik ‘trebao’ izgledati, zaključuje naš sugovornik.
Miroslav Lisjak danas radi u Osijeku, a dom mu je u Bilju, nekoliko kilometara od Kopačkog rita. Ponosni je otac sedmogodišnjeg sina Iana, a da jabuka ne pada daleko od stabla, dokazuje i činjenica da Ian vozi motocikle od svoje četvrte godine.
Svojedobno se bavio i pivarstvom, a danas slobodno vrijeme provodi radeći na motociklima ili u vrtu, a pronađe i vremena za boravak u rodnom Murskom Središću:
– Uz dobru organizaciju imam dovoljno vremena i za posao i za obitelj, onu motorističku i onu kod kuće. Svaki trenutak života, kaže, nastoji koristiti konstruktivno:
– U životu ne čekajte, donosite ostvarive i racionalne životne odluke, ali ih ne analizirajte predugo i što god zamislite ili zaželite, isprobajte! Više vrijedi ispravljati pogrešnu (ali, naravno racionalnu) odluku, nego ne probati uopće. Ne budite sujetni i egoistični jer te dvije osobine vam neće dozvoliti da razvijete svoj talent, poručuje doktor znanosti Miroslav Lisjak.
