Da će njen estetski izričaj biti drugačiji, naznačili su već prvi radovi u kojima je, ističe, preskočila standardne faze dječjeg likovnog razvoja...
Mlada slikarica Rea Preksavec (22) iz Mačkovca studentica je likovne pedagogije u Mariboru, a sklonost umjetnosti i slikanju pokazuje od najranije dobi. Da će njen estetski izričaj biti drugačiji, naznačili su već prvi radovi u kojima je, ističe, preskočila standardne faze dječjeg likovnog razvoja te već u nižim razredima osnovne škole počela crtati ljude ‘naglavce’. Uz izrazitu posvećenost slikarskim detaljima, danas slikarsku inspiraciju crpi iz prirode i mitologije, a svoj rad opisuje kao romantičnu estetiku mračnog.
RUSALKE
Kao slikarica je samouka, ali uz obrazovanje dizajnera keramike u Čakovcu te spomenuti fakultet likovne pedagogije posjeduje likovnu obučenost kojom razvija vlastiti slikarski stil.
– Mogu reći da na moj rad najviše utječe romantizam jer slikama volim iskazivati emocije, no one nisu nužno lijepe, ističe nam Rea te dodaje:
– Uz emocije, inspiraciju pronalazim u staroslavenskoj mitologiji koja je nažalost kod nas zapostavljena, a spada u naš kulturni i povijesni identitet.
Rea tako slika vile rusalke, a voli ih zbog njihovog emocionalnog dualizma:
– Rusalke su bile žene koje se nisu željele udati ili su pak imale neželjenu djecu pa su zbog situacije u kojoj su se našle odlučile skončati život u riječnim brzacima. Njihove duše su se tada pretvarale u vile, a zavisno o podneblju, prikazivane su ili kao osvetnice koje proždiru muškarce ili kao bića koja veselo i slobodno plešu na vodi. Prema predaji, tamo gdje su vile svojim nogama poplavile obalu nastajalo je plodno tlo, otkriva nam umjetnica.
VJEČNA TAMA
Rea vile slika uljem na platnu, a osim slikarstvom, bavi se i grafikom i kiparstvom te izrađuje linoreze. Svoje radove nedavno je i izložila na prvoj samostalnoj izložbi u Čakovcu, a slike je podijelila u dva dijela:
– Jedan ciklus radova je posvećen vilama rusalkama, dok sam drugi dio nazvala Tenebris Aeternam (lat. vječna tama) i posvećen je romantizmu, otkriva nam slikarica koja je značenje slika vječne tame prepustila osobnoj percepciji gledatelja.
– Ljudima je možda moj likovni izričaj neobičan jer ne razumiju estetiku mračnog, pa je na svakom pojedincu da sam protumači značenje slike. Osobno me oduvijek privlačilo mistično, a ja bez umjetnosti ne mogu, za mene je to kruh svagdašnji, kaže Rea te dodaje:
– Kad sam pripremala izložbu, pojedine radove sam radila po nekoliko dana, stoga sam kao medij izabrala ulje na platnu jer se ono sporo suši pa sliku mogu raditi u fazama. Inspiracija mi je ponekad dolazila usred noći, tada sam se dizala iz kreveta i odlazila u atelje slikati.
Svojim radovima Rea tako istražuje estetiku emocija, a pred sobom vidi još mnoštvo izazova.
– Nažalost, među međimurskom publikom nema previše prilika za odstupanje od klasičnih likovnih normi. Stoga se mladima poput mene teško probiti u galerije, ali nadam se da će se i to uskoro promijeniti, optimistična je mlada umjetnica.
