Kao i prijašnjih godina, skupina mladih Cirkovljančana krenula je u akciju prikupljanja otpada kojom su iz prirode oko svojeg mjesta izvukli čak tonu i 160 kilograma smeća!
Inicijator ove volonterske akcije i ove je godine Mario Horvat, mladi liječnik i istinski zaljubljenik u prirodu, a možemo reći i ekološki aktivist. Od lokalnih je izbora lani u svibnju i vijećnik u preloškome Gradskom vijeću, a s obzirom na to da se, kako sam kaže, prisegom obvezao na proaktivnost, slobodna prijepodneva i siječanjske minuse iskoristio je za obilazak livada i šumaraka na cijelom području Preloga.
– Ponovo sam uočio velike količine smeća u prekrasnoj prirodi i, potaknut time, okupio sam mlade Cirkovljančane te smo 22. siječnja organizirali prikupljanje otpada i smeća. Prikupljanje je bilo isključivo volonterski, a svi koji su sudjelovali nisu pitali za naknadu ili dokad traje radna akcija, samo kad je okupljanje i početak, pojašnjava Mario.
Akcija je završila s čak 1.160 kilograma prikupljenog negrađevinskog otpada svih vrsta, a koji će, prema obećanju Gradskog komunalnog poduzeća Pre-kom, biti sortiran u njihovoj sortirnici. Mario nastavlja:
– Uočeno je i dosta životinjskog otpada o kojem ću obavijestiti voditelja Državnog inspektorata u koji spada i Inspekcija zaštite okoliša. Konzultirao sam se ranijih godina i sa sveučilišnom profesoricom s katedre za Zdravstvenu ekologiju, koja me je saslušala, pregledala fotografije nepropisnog odbačenog otpada u okolici Preloga te me uputila da proučim Zakon o održivom gospodarenju otpadom u kojem jasno stoji koji je djelokrug rada komunalnog redara i da su obveze jedinice lokalne samouprave:
- mjere uklanjanja protuzakonito odbačenog otpada (uklanjanje divljih deponija)
- sprječavanje odbacivanja otpada na način suprotan ovom Zakonu
S obzirom na to da Prelog spada u sam vrh po pitanju razvrstavanja otpada u Republici Hrvatskoj, i to se s punim pravom ističe, mislim da nam nimalo ne ide na čast da s druge strane pojedinci uporno smeće bacaju u prirodu i to bez sankcija. To je očito postao standardni obrazac ponašanja i tu bi nažalost trebalo pogledati istini u oči!
Ovom pišem isključivo kao mlada osoba koja ima usađene navike kako se zbrinjava smeće i otpad. Također, namjera mi je doprinijeti tomu da se problem sa smećem u okolišu prije svega prizna, a potom da se krene i u njegovo konkretno rješavanje.
Sve se svodi na to da se na dan planeta Zemlje 22. travnja
skuplja otpad i smeće po prirodi i šumarcima, u vrijeme kad je
raslinje već toliko bujno da ga je gotovo i nemoguće uočiti. To
potvrđuje činjenica da je prilikom sakupljanja smeća ove godine
pronađeno puno smeća koje sigurno tu stoji godinama.
Također je u suradnji sa sveučilišnom profesoricom osmišljen i ovaj kratki, ali potpuno jasan tekst za koji se nadam da će uskoro biti otisnuti uz fotografije na edukativno informativnim letcima kao primjer za ubuduće. Letke ne smatram rješenjem problema, ali naštetiti ne mogu.
Stvaranje otpada jedan je od najočitijih pokazatelja odnosa ljudskog društva prema okolini u kojoj živi. Potrošački način života potiče zamjenu i odbacivanje gotovo svake stvari, materijala ili uređaja i ono nakon kraćeg ili duljeg vremena postaje otpad. Priroda svoj otpad u procesu kruženja tvari i energije reciklira i ponovo iskorištava, dok su ljudi stvorili niz sintetskih materijala koji se ne mogu uključiti u ovaj procese.
Stoga nekontrolirano odlaganje svih vrsta otpada u okoliš neminovno dovodi do poremećaja ravnoteže u prirodi, koji posljedično utječu i na čovjeka i njegovo zdravlje.
Javnozdravstvene negativne učinke otpada možemo sagledati kroz učinke na tlo, vodu, zrak, ali i kroz opasnost od požara, razvijanje opasnih plinova, sklonište za glodavce koji mogu biti prijenosnici zaraznih bolest i traumatizam, tj. povrede uslijed mehaničkih svojstava otpada. Ne treba zaboraviti niti volumen jer svaka zatrpana površina je i oduzeta površina za život ljudi, rekreaciju ili jednostavno obnavljanje prirode.
Tlo na koje se nekontrolirano odlaže otpad postupno postaje neplodno tj. dolazi do procesa dezertifikacije uslijed taloženja opasnih tvari.
Oborinske vode koje dolaze u kontakt s otpadom otapaju visok sadržaj amonijaka, nitrita, teških metala, raznih organski spojeva, među kojima su često i toksični organski spojevi koje se procjeđuju u tlo ili u podzemne vode koju su u stvari naše glavne zalihe za dobivanje pitke vode.
Treba li nam sve to? Ili možemo biti odgovorni i odlagati otpad na za to predviđena mjesta!
Bilo bi potpuno neispravno protumačiti da smeće bacaju samo mještani Cirkovljana, jer je situacija s deponijama smeća identična po šumarcima i livadama na području svih naselja koja spadaju pod Grad Prelog. Samo ako se može to tako slobodno izreći: Cirkovljančani su problem s nepropisno odbačenim otpadom u okolici sela sami osvijestili i riješili, zaključuje Mario Horvat.