Istraživanje ponovno naglašava važnost fizičkog distanciranja i nošenja maski, mjera koje su vjerojatno najučinkovitije sredstvo za sprječavanje infekcije.
Koronavirus gubi 90 posto svoje sposobnosti da nas zarazi
unutar 20 minuta nakon što se prenese zrakom s tim da se većina
gubitka događa unutar prvih pet minuta, sugeriraju prve
simulacije sposobnosti virusa da preživi u izdahnutom
zraku.
Istraživanje ponovno naglašava važnost fizičkog distanciranja i
nošenja maski, mjera koje su vjerojatno najučinkovitije sredstvo
za sprječavanje infekcije. Provjetravanje prostora, iako je i
dalje važno, vjerojatno igra manju ulogu.
– Kada se udaljite, ne samo da se aerosol razrjeđuje, već je i
virus manje zarazan jer je virus izgubio infektivnost – rekao je
profesor Jonathan Reid, direktor Centra za istraživanje aerosola
Sveučilišta u Bristolu i glavni autor studije.
Do sada su se pretpostavke o tome koliko dugo virus preživljava u
malim kapljicama u zraku temeljile na studijama koje su
uključivale raspršivanje virusa u zatvorene posude zvane
Goldbergovi bubnjevi, koji se rotiraju kako bi virus zadržale u
zraku. Koristeći ovu metodu, američki istraživači su otkrili da
se infektivni virus u zraku ipak može otkriti i nakon tri sata.
Ipak, takvi eksperimenti ne repliciraju točno ono što se događa
kada kašljemo ili dišemo.
Umjesto toga, istraživači sa Sveučilišta u Bristolu razvili su
aparaturu koja im omogućuje da generiraju određeni broj malih
čestica koje sadrže virus i koje levitiraju između dva električna
prstena od pet sekundi do 20 minuta, tijekom kojeg vremena se
kontrolira temperatura, vlažnost zraka i intenzitet UV zračenja u
okolišu.
Studija, koja još nije recenzirana, sugerira da virusne čestice,
koje napuštaju relativno vlažne i ugljičnim dioksidom bogate
uvjete pluća, brzo gube vodu i suše se, dok je prijelaz na niže
razine ugljičnog dioksida povezana s brzim porastom pH
vrijednosti. Oba ova čimbenika ometaju sposobnost virusa da
inficira ljudske stanice, ali brzina kojom se čestice suše varira
ovisno o relativnoj vlažnosti okolnog zraka.
Kad je vlažnost bila manja od 50 posto, slična relativno suhom
zraku u mnogim uredima, virus je izgubio svoju infektivnost
unutar 10 sekundi, a nakon toga zaraznost se smanjivala sporije,
ali je bila postojanija.
Pri vlažnosti od 90 posto, što je otprilike jednako parnoj ili
tuš kabini, pad infektivnosti bio je postupniji, 52 posto čestica
ostalo je infektivne nakon pet minuta, a 10 posto ostalo ih je
zarazno nakon 20 minuta.
Međutim, temperatura zraka nije utjecala na infektivnost virusa,
što je u suprotnosti s uvriježenim uvjerenjem da je prijenos
virusa niži na visokim temperaturama.
– To znači da ako se danas nađem s prijateljima u pubu, primarni
rizik će vjerojatno biti da prenesem virus svojim prijateljima
ili da moji prijatelji virus prenesu meni, nego da se virus
prenese od nekoga s druge strane prostorije – rekao je Reid. To
naglašava važnost nošenja maske u situacijama kada se ljudi ne
mogu fizički distancirati, dodao je.