Njegov otac Vladimir je rođen u Međimurju i često je posjećivao rodni kraj
U nakladi NIU Hrvatska riječ iz Subotice prošle je godine objavljena knjiga pjesama u prozi Rosa beogradskog autora Ivana Sokača. Sokač piše i prozu i poeziju, ovo je njegova deseta knjiga, a prva koju je objavio na hrvatskom jeziku. Inače, Ivan je porijeklom Međimurac, njegov otac Vladimir je ovdje rođen i često je posjećivao rodni kraj.
Prvo predstavljanje Rose održano je prošloga tjedna u Beogradu, u prostorijama Fondacije Antun Gustav Matoš. Uz autora, o knjizi su govorili njezin urednik i književnik Zvonko Sarić i dramaturg Nenad Prokić.
Emancipacija ljudskosti
Po riječima Zvonka Sarića, Sokač u knjizi spaja kozmos lirike i
univerzum proze, a prozu organizira tako da bi ona izrazila
poeziju. Rosa je, kako je dodao, pisana u tekućoj krizi
kulturnih vrijednosti, velikih filozofskih koncepata te
ideoloških realnosti.
Ivan Sokač (lijevo)
– U ledenoj samoći svijeta funkcionalnosti autor odbija negiranje prirode u čovjeku, gubljenje svijesti da je čovjek i sam priroda, svjestan kako sve veća otuđenost stvara između čovjeka i prirodnog svijeta jaz koji um ne može premostiti. Usred galamdžijskog i bezosjećajnog svijeta Sokač poetički osluškuje, a njegova subjektivnost je izražena etičkim i estetskim stavom. Ovo uspjelo djelo je u skladu s bitnim životnim, trajnim, nekvarljivim i lijek je za nadu nadvladavanja isprazne postmoderne epohe i emacipaciju ljudskosti čovjeka, čovječanstva u ovom razdoblju kada se pohabalo i hamletovsko pitanje, jer je u aktualnom razdoblju situacije postmoderne civilizacije govora potrošen njegov smisao – kazao je Sarić.
Elegično i misaono
Nenad Prokić je naveo kako je zbirka Rosa elegična, ali i prožeta misaonošću.
– U knjizi nije toliko važan oblik, koliko je važno sâmo pjesnikovo čisto osjećanje. Zbog toga je ono često izraženo i u ‘ja’ formi. Sokačeva poezija je umjerena i odmjerena, lijepog izraza, ništa tu ne nedostaje u prijenosu osjećanja, niti ništa ta osjećanja skrivaju – kazao je Prokić.
Po njegovim riječima, jezik u zbirci je kontemplativan, diskurzivan i nostalgičan.
– Ivan se ovom zbirkom pojavljuje kao tumač ljudske sudbine, a to čini kroz riječi odjevene u ruho nekog novog smisla, smisla koji fiksira savjest tijekom unakaženih duševnih stanja. Na taj način on konkretizira svoju pjesničku samosvojnost, pretače je u vlastitu poetičnu igru ideja, jezika i domišljatosti – istaknuo je Prokić.
Također, autor nas i opominje, ukazujući na slabosti koje od početka prate čovjeka. Kako je zaključio Prokić, knjiga je ujedno i utjeha svima koji su svjesni vlastite nemoći u ovom dehumaniziranom svijetu.
Autor Ivan Sokač zahvalio se svima koji su pomogli realizaciju ove knjige te dodao kako mu je najveća potpora obitelj iz koje crpi snagu i za književni rad.
Posjetitelji ove književne večeri imali su prigodu i poslušati Sokačeve pjesme, doduše samo virtualno u formi audio-zapisa i kazivanju Dinka Glavaša. Glazbenim nastupom program su upotpunili Filip, Iva i Ana Sokač. Moderatorica programa bila je upraviteljica Fondacije AGM Katica Naglić, koja je, među ostalim, kazala kako je ovo prvi u nizu kulturnih programa u okviru projekta Osnaživanje hrvatske zajednice u Beogradu financiranog od strane fonda The Balkan Trust for Democracy.
Predstavljanju su, među ostalim, nazočili i predstavnici Veleposlanstva Hrvatske u Beogradu, Hrvatskog nacionalnog vijeća te hrvatskih udruga s područja Grada Beograda, piše NIU Hrvatska riječ.