Složena djelatnost zaštite na radu u velikom sustavu kakav je Županijska bolnica Čakovec velika je odgovornost koju na svojim leđima nosi trojac stručnjaka, a predvodi ih inženjer sigurnosti Hrvoje Novaković, gost naše ovotjedne 'Priče iz bolnice'
U Odsjeku za zaštitu na radu Županijske bolnice Čakovec trojac stručnjaka brine da u sustavu s više od 900 zaposlenih potencijalne opasnosti koje mogu ugroziti sigurnost i zdravlje radnika, ali i pacijenata, budu svedene na najnižu moguću razinu. Odsjek predvodi 36-godišnji diplomirani inženjer sigurnosti Hrvoje Novaković iz Čakovca, rodom iz Gardinovca, a koliko predano rade svoj posao pokazuje i statistika – u 2020. godini u našoj je Bolnici zabilježeno svega osam slučajeva ozljede na radnome mjestu, u 2021. godini sedam.
– Od toga gotovo polovina otpada na nesreće koje su se dogodile tijekom odlaska i dolaska na posao, a ostale koje su zabilježene na radnom mjestu su, srećom, bile lakše prirode. U velikom sustavu s tako velikim brojem zaposlenika, možemo time biti zadovoljni, ali rezultat je to prije svega kontinuiranog rada na prevenciji i edukaciji, uz poštivanje propisane zakonske regulative, pojašnjava Hrvoje.
PRAVA I OBVEZE
I dalje će, dodaje, nastaviti raditi na trendu smanjivanja tih brojki, stoga je najvažniji segment u složenoj djelatnosti zaštite na radu upravo osposobljavanje i edukacija zaposlenika.
– U našoj su ustanovi velike fluktuacije, ljudi cirkuliraju s odjela na odjel, jedni dolaze, drugi odlaze… svi oni moraju biti osposobljeni za zaštitu na radu, upoznati sa svojim pravima, ali i obavezama. Nakon osposobljavanja, polaže se ispit – kad je riječ o zaštiti od požara još i praktični dio rukovanja aparatom za gašenje – nakon čega se izdaje interno uvjerenje. Lani smo krenuli i s periodičkim obukama onih koji su već prošli edukaciju ali žele osvježiti znanje i baš nam je jedna liječnica pričala kako joj je obuka dobro došla i kad im je kod kuće izbio požar jer je uspjela brzo reagirati i ugasiti ga u početnoj fazi, govori mladi stručnjak iz područja sigurnosti.
BRZA REAKCIJA JE KLJUČNA
U samoj bolnici, dodaje, požari su iznimno rijetki – u posljednjih desetak godina možda je zabilježen jedan, ali kad su ugroženi ljudski životi, pacijenti i skupa oprema, brza reakcija je od presudne važnosti.
– Povezani smo s Javnom vatrogasnom postrojbom Čakovec koja brzo izlazi na intervencije, ali kako je u požaru svaka sekunda bitna, iznimno je važno da naši ljudi znaju reagirati i rukovati aparatima. Bilo je situacija u kojima se, kad je izbio manji požar, sestra brzo snašla i sama ugasila vatru, kaže Hrvoje.
Područje zaštite na radu obuhvaća i provođenje vježbi evakuacije, ispitivanje opreme – aparata za gašenje požara, hidrantske mreže, sprinkler sustava; zbrinjavanje otpada – što opasnog, što neopasnog; analizu otpadnih voda, liječničke pregledi za zaposlene na poslovima s posebnim uvjetima rada i drugo, a sve je podložno nadzorima i inspekcijama, što redovitim, što nenajavljenim.
– Odgovornost je velika i zadataka je puno, ali već sam dugo u tom poslu i sve se odrađuje rutinski. Moram naglasiti izvrsnu suradnju i s ravnateljem koji je upoznat sa svakim segmentom naše problematike, kao i glavnim sestrama i šefovima odjela. Jedni bez drugih ne možemo i lijepo se nadopunjavamo, mi odradimo svoj dio posla, upozorimo na neke potencijalne opasnosti ili ako neki parametri nisu usklađeni, a oni se pobrinu da se to popravi, naglašava naš sugovornik.
IZ PROIZVODNJE U ZDRAVSTVO
Sigurnost i zaštita na radu u zdravstvu imaju svoje specifičnosti, a Hrvoju je, osim diplome koju je, nakon Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec, stekao na Visokoj školi za sigurnost u Zagrebu (2007. godine je diplomirao smjer zaštite od požara, a 2010. i zaštite na radu) pomoglo i sedmogodišnje rukovodeće iskustvo koje je stekao u jednoj čakovečkoj tekstilnoj tvrtki, prije nego što se 2019. godine zaposlio u čakovečkoj Bolnici.
– U proizvodnji je, dakako, veća mogućnost ozljeda, više je
mehanizacije i strojeva, ali i u Bolnici imamo naš tehnički
odjel, praonicu, kuhinju, a još u obzir treba uzeti i specifične
medicinske instrumente, poput onih koji proizvode ionizirajuće
zračenje, koje opet mjerimo posebnim dozimetrima za svakog
radnika koji je izložen, pojašnjava Hrvoje.
FILMSKI SCENARIJ
Danas jedan od najtrofejnijih međimurskih DVD-ova, iza sebe ima gotovo filmsku priču – iako ima gotovo stoljetnu tradiciju, ’90-tih je godina djelovanje u potpunosti zamrlo. Godine 2000. jedna mlada ekipa – među njima i Hrvoje – uz potporu starijih članova, odlučuje DVD ponovo postaviti na noge. Kreću od potpune nule – trebalo je okupiti djecu i mladež, izraditi rekvizite, nabaviti opremu… a on sam, kaže, o vatrogastvu nije znao gotovo ništa.
– Prvu ekipu djece okupio sam 2002. godine, kasnije i mladeži, a
već 2008. godine, prvi put u povijesti našeg DVD-a, s muškom
mladeži plasirali smo se na državno natjecanje u Makarskoj na
kojem smo osvojili naslov prvaka, u vrijeme kad nitko nije znao
niti čuo za Gardinovec. Otad smo postali svojevrsni brend, do
2020. godine kad je sve zaustavio COVID, mi smo sakupili više od
270 pehara! S ekipom muške mladeži nastupili smo tako 2009. na
Vatrogasnoj olimpijadi u Ostravi, Kup Hrvatske vatrogasne
zajednice, koji slovi kao drugo najjače natjecanje nakon državnog
ukupno smo osvajali šest puta – pet puta s muškom, jednom sa
ženskom mladeži.
NE UČI SE ZA OCJENU
Uspjesi koje je upisao u radu s vatrogasnom mladeži 2013. godine dovele su ga i do funkcije predsjednika Savjeta vatrogasne mladeži Međimurske županije, a od 2010. godine je i predavač u županijskoj Vatrogasnoj zajednici, što ga, kaže, izuzetno raduje i ispunjava.
– Drago mi je kad mogu znanje prenijeti budućim vatrogascima, jer uvijek ističem da ne uče za ocjenu nego za život i da će stvarna ocjena biti kad im možda jedna naučena informacija pomogne u spašavanju tuđeg ili svojeg života u požarnoj ili bilo kojoj drugoj situaciji, kaže.
Tko se ikad okušao u dobrovoljnom vatrogastvu, zna da taj angažman ne nosi nikakvu financijsku korist. Hrvoje kaže, to mu je osobno zadovoljstvo, iskoristiti svoje slobodno vrijeme i posvetiti ga mladima, usmjeriti ih i pomoći usaditi prave životne vrijednosti.
– U radu s mladima ja sam i učitelj i pedagog i prijatelj, rješavam i ljubavne probleme, moram se djeci približiti. Zato smo se u našem DVD-u uvijek vodili time da ne radimo samo na fizičkoj kondiciji i spremnosti, nego njegujemo zajedništvo, učimo probleme rješavati razgovorom, nastojimo da se svako dijete koje zakorači u naše društvo tu osjeća dobro i da k nama dolazi i odlazi s osmijehom. Možda je baš tu ključ našeg uspjeha, iskren je Hrvoje.
Gardinovec je i dalje neizbrisivi dio njegova identiteta. Tamo su mu, osim prijatelja i kolega vatrogasaca, još i obje bake, ali danas živi u Čakovcu u koji su ga doveli posao i obitelj – mama Jadranka, supruga Darina i trogodišnji sin Borna koji već je već sad fasciniran vatrogascima, no možda, smije se Hrvoje, prevagne i na maminu odbojkašku stranu.